Kontejneri i politika

Jul 3, 2014 od     Nema komentara    Objavljeno u: Aktualno, Osobni dojmovi

Dojmove o aktualnoj socijalnoj i političkoj situaciji zapisao je naš galeb, predsjednik Kluba Krimeja, Tomislav Baran.

Još uvijek mi je u živom sjećanju kako je zastupnik laburista, govoreći u Saboru i pokazujući desnom rukom,tvrdio da je vidio čovjeka, po izgledu intelektualca, kako je u kontejneru za otpatke našao plastičnu bocu i vratio je natrag. Znači, da je tražio hranu. Od tada se stalno pitam, je li to istina. Nedavno mi se nakupilo nešto boca raznih vrsta, pa sam odnio u najbližu veću trgovinu. Upravo je svoje boce predala jedna žena, koja i skuplja takvu ambalažu. Iza nje je predavao ambalažu jedan muškarac, a gospođa se potrudila da mi pomogne u razvrstavanju i odvajanju plastičnih boca koje ne primaju. Kako je bila vrlo susretljiva prepričao sam joj ono što sam vidio u Saboru. Bila je vrlo koncizna i direktna:“Ma molim Vas on za 2 boce može kupiti kruh jučer ne prodan.“ Iznenadila me je takvim odgovorom. Otišao sam u jednu pekaru i pitao, što rade s neprodanim kruhom . Dobio sam odgovor da ga prodaju drugi dan rano po cijeni od 60 i 80 lipa. Gospođa je rekla istinu.
Nakon toga sjetio sam se, da sam u jednom malom mjestu na Krku, vidio auto zagrebačke registracije i dvoje ljudi koji su prevrtali sadržaj u kontejnerima. Ne vjerujem da su došli iz Zagreba u „Boduliju“ tražiti hranu. Tamo se hrana ne baca.
Vraćajući se kući i tako razmišljajući, naletio sam na galeba,koji redovno prebire otpatke u kontejnerima blizu naše zgrade. Obratio sam se i njemu. On je odmah zagalamio: “ I ti to ne znaš?“

Galeb na kontejneriu III

Kad je vidio da sam ga posramljeno pogledao, odmah je nastavio:“ Oprosti nisam te htio vrijeđati. Znam ja da si mali čovjek. Ja iz ove ptičje perspektive vidim i nadzemlje i podzemlje i zato znam više. Političari preko kontejnera prikupljaju političke poene. To je istina. Pa i naša lijepa Kolinda je ovih dana tako počela. Evo kako ona rješava takav problem. Otpatke sa svoje trpeze stavi u čistu najlon vrećicu pa stavi na kontejner. A vidiš onaj moj kolega galeb Jere lijepo pokuca na vrata restorana pa mu oni daju čisto i friško meso. Vrlo dirljivo . A da znaš, ljut sam i na predsjednika Josipovića.“ Zašto?“ Zato što je pored slike tražio i ton. Znao je on znao, da će ton pokvariti sliku.“ „Čiju sliku?“ „Kolindinu, zar to ne kužiš? A da budem otvoren i ti bi mogao bolje postupati s otpacima ribe. Kupiš sardele, skineš glave i izvadiš utrobu, pa u toj istoj smrdljivoj vrećici iz ribarnice, baciš meni u kontejner. Zar ne bi bilo lijepo da uzmeš čisti papirnati pladanj pa mi to sve serviraš sa nekoliko cijelih sardela. A da znaš kako ih obožavam.“ Ajde galebe odi ti u širinu.
„Čekaj, čekaj, nisam još gotov. I sindikalisti kopaju po kontejnerima da bi podigli svoj rejting. A s druge strane potpuno ga srozavaju. Pa čuo si nedavno onog Mladena iz središnjice, kako viče da im nije prioritet borba protiv rada na crno. Ja znam neke, a ti sigurno više, a on pogotovo, da mnogi poslodavci plaćaju za zdravstvo i mirovinsko samo na jednu polovinu, ili čak na jednu trećinu plaće. Pa oni kradu od djece koja su tek rođena, jer će njihove mirovine biti tako male da neće moći živjeti. Tada će ta djeca biti u svijetu rada i morati će ih uzdržavati. Nažalost na tu njegovu izjavu nitko nije reagirao. Nisu reagirali ni umirovljenici. Niti Vi koji ste skupa, niti oni koji su zajedno.“
Već sam osjetio ljutnju u njegovom glasu. Zatim je uzletio i kružio iznad moje glave vičući: “Ostavka, ostavka,ostavka.“ Kad sam ga upitao što se dere, odgovorio mi je:“Nek me čuju oni u Zagrebu i oni se tako deru.“
Jest munjen ovaj galeb. On nema ni megafon. Ne čuju ga ni udaljenije zgrade. A oni u Zagrebu imaju megafone i TV-gigafone, pa se čuju po cijeloj državi i šire.
MOJ GALEBEEEE……
Tomislav Baran

Nema komentara. Budi prvi!

Ostavite Vaš komentar!

Napomena: polja označena zvjezdicom (*) su obvezna.