Najmlađi haker u klubu Škurinje

Mar 28, 2014 od     Nema komentara    Objavljeno u: Aktualno, Osobni dojmovi

Ja sam Loren i imam punih sedamnaest mjeseci, a opisati ću vam kako sam došao ovamo.Moji roditelji ujutro nekamo žure, a mene pokupe i ostave kod bake Marije u ulicu Škurinjskih žrtava gdje je i klub penzića. Dok baka kuha ručak ja se igram i rasturam po dnevnom boravku. Kad ručak bude gotov, baka i ja ručamo i onda malo odspavam. Kad se dignem odemo malo prošetati, a onda, da nam ne bude dosadno, odemo malo do kluba čiji je baka član.

DSC05424

Tamo ima puno nonića i nonica i svi mi se dive. Saginju se prema meni, a ja im pružim svoje rukice i oni me dignu. Nešto mi pričaju, što baš ja i ne razumijem, samo ih gledam svojim plavim okicama i nasmijem im se, a oni svi sretni me ljube od dragosti. Tako sam dospio i do računala, naime za računalom je sjedio onaj isti deda koji me je držao na rukama, i nešto tuckao prstima, a ja sam mu prišao i uporno ga gledao brzo.

DSC05425

Potom je on ustao i posjeo me na istu stolicu, a ja, ne budi lijen, primio sam se posla. Kad sam sa strane čuo neko škljocanje okrenuo sam se da vidim je što to bilo, a to me jedna teta slikala. Ja sam se još bolje namjestio da pokažem da mogu biti i pravi maneken. Zamislite me za desetak godina bit ću pravi haker i onda ću s bakom dolaziti u klub da poučim starije kako se to radi, budući da u njihovoj mladosti takve tehnike nije bilo.

DSC05427

P.S. Odobrenje za objavu na internet stranici penzića Rijeke dobio sam od: mame, tate i bake i da se niste usudili zlorabiti moje povjerenje (zabranjujem bilo kakvu daljnju uporabu) možete me gledati i diviti mi se samo tu gdje jesam.

Nema komentara. Budi prvi!

Ostavite Vaš komentar!

Napomena: polja označena zvjezdicom (*) su obvezna.