Opera Faust

Svjetski proslavljeni bas-bariton Giorgio Surian, prvak milanske Scale, vraća se u sotonskoj ulozi u rodnu Rijeku. Gounodovu operu Faust možete pogledati u HNK-u Ivana pl. Zajca, u petak, 4.4.2014. s početkom u 19:30 sati, u  režiji Krešimira Dolenčića i pod dirigentskim vodstvom Nade Matošević Orešković, uz nevjerojatne pjevačke adute.

U Matici umirovljenika članovi mogu kupiti kartu za 48 kuna.

Kao Faust debitirat će u riječkom HNK-u zvijezda u nastanku, rumunjski tenor Stefan Pop, čiji je repertoar, unatoč njegovoj mladoj dobi, već osvojio publiku vodećih svjetskih opernih pozornica. S hrvatskog opernog neba na scenu stiže i Valentina Fijačko, sopranistica koja će svoju vokalnu moć pokazati kroz  lik Margarete.

S navedenima će se izmjenjivati Sergej Kiselev u ulozi Fausta, zatim Dalibor Hanzalek, Slavko Sekulić i Siniša Štork kao Mefisto, dok će Ingrid Haller i Marijana Prohaska biti Margareta. Nastupit će Siniša Hapač i Ricardo Lopez kao Valentin, ulogu Siebela tumačit će Anamarija Knego i Vanja Zelčić, Iva Mrvoš bit će Marta, a Wagner Bojan Šober te Dario Bercich.

Uz navedene, nastupit će Siniša Hapač kao Valentin, ulogu Wagnera tumačit će Bojan Šober, Anamarija Knego bit će u ulozi Siebela, dok će Marti svoj glas i lik dati Iva Mrvoš.
Autorski tim, pored već spomenutog redatelja, čine scenografkinja Dinka Jeričević, kostimografkinja Ana Savić Gecan, koreografiju potpisuje Snježana Abramović Milković, dok je Deni Šesnić oblikovatelj svjetla i projekcije.

Dug je popis tvoraca opera koji su u protekla tri stoljeća potpali pod Mefistov utjecaj, a najjače je u publici i kritici odjeknulo djelo upravo ovog skladatelja, pa je Gounodov nemali broj puta palimpsestirani Faust toliko zaposjeo operne pozornice da ga se s pravom može nazvati opernom legendom. Gounod se kao dramski skladatelj pojavio u doba dekadencije francuske opere, pred publikom koja nije znala prepoznati pa tako ni cijeniti ništa osim tzv. melodije, odnosno zahtijevala je lako pamtljiv motiv koji se već pri prvom slušanju mogao neangažirano pratiti. Libreto u potpisu Julesa Barbiera i Michela Carréa, nastao prema Carréovom djelu Faust i Margareta koje se samo okvirno naslanja na prvi dio Goetheovog ostvaraja u stihu, poslužio je kao baza Gounodovoj operi praizvedenoj u Parizu 19. ožujka 1859., koju su mnogi u početku smatrali oskvrnućem istoimenog djela njemačkog Titana. Ipak, Faust će biti najzvonkiji uspjeh ovog francuskog skladatelja kojeg će u Engleskoj smatrati Mendelssohnovim nasljednikom, a čije će ime u Italiji izgovarati u istom dahu s Wagnerovim i Verdijevim.

Sadržaj je, ukratko, potpisivanje ugovora s vragom i trgovanje duše za mladost i sve naslade koje s njom dolaze. Faust, razočaran znanošću koja pruža odgovor na sva pitanja osim na ono iskonsko, odlučuje se na paklenu trgovinu. Ipak, istinski se zaljubljuje u Margaretu, koju ipak konačno gubi uslijed perfidne igre ciničnog Mefista. No Gounod ne iznosi na scenu filozofsku komponentu djela niti svoje likove opterećuje kompleksnom psihologizacijom, već naglasak stavlja na glazbu. Nadvladavši tradicionalne obrasce, svojim je Faustom stvorio djelo novog žanra, između velike i komične opere, u kojem je dramska radnja povezanija s glazbom, te nema prazne retorike velike opere.

Intrizičnu vrijednost njegova rada Maurice Ravel okrunio je riječima: Gounod je našao tajnu harmoničnog senzualizma, izgubljenog od vremena francuskih čembalista 17. i 18. stoljeća. Štoviše, glazbeni procvat koji je zahvatio Francusku, prema 1880., nema drugog prethodnika do Gounoda. Ako je Faust potpisao ugovor s vragom, Gounod je potpisao onaj s umjetnošću, a dobio je, zaista, vječnu mladost.

Neke slike u ovom članku objavljene su uz dozvolu HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci.

Ostavite Vaš komentar!

Napomena: polja označena zvjezdicom (*) su obvezna.

Ime (nadimak)(*)

Email (*)

Web stranica

Komentar (*)

Δ