Putovanje u Ohrid

Dec 2, 2014 od     1 komentar     Objavljeno u: Aktualno, Izleti i putovanja, Osobni dojmovi

Članovi udruge “Veli pinel” iz Kostrene posjetili su Makedoniju, a članica Kluba Krimeja u ovom malom putopisu pokušala nam je dočarati svu njezinu ljepotu. Eto, konačno nakon otprilike godinu dana dogovaranja, a u organizaciji likovne udruge „Veli Pinel „ iz Kostrene i makedonskog društva festivali Zdravko-„Banar“ iz Ohrida, a povodom međunarodnog festivala folklora, „Sv. Kliment i Sv. Naum „, krenuli smo na dugačak put prema Makedoniji , točnije u Ohrid.

Svanuo je lijep sunčan dan, i mi smo 21.5.2014. u 10 sati, sa Jelačićevog trga u Rijeci, otputovali za Ohrid. Prva etapa, nas 50-tak putnika, većinom članova L.U. „Velog Pinela“ iz Kostrene i prijatelja iz Bakra, Rijeke, Krka i Kostrene, bio je Beograd, gdje smo stigli negdje oko 20 sati. U noćnom razgledavanju grada, uspjeli smo se prošetati po Kalemegdanu i Terazijama, a neki su se počastili i čevapčićima u poznatom restoranu „Tri šešira“ na Skadarliji. Drugi dan , put nas je vodio, zelenom Šumadijom prema Makedoniji-Skoplju. Prilično izmučeni dugom vožnjom, a u nedostatku vremena, u Skoplju smo se zadržali samo nekoliko sati. Bili smo iznenađeni sa novim izgledom centra grada, koji po mnogobrojnim skulpturama i građevinama , podsjeća na stari Rimski Forum. Trgom dominira ogroman kip Aleksandra Velikog, a po novim mostovima preko Vardara, smješteni su mnogi kipovi-ličnosti iz makedonske povijesti i kulture. Nakon Skoplja, prethodila nam je , još jedna dugačka etapa, kroz šumovitu Makedoniju, gdje smo preko Tetova, Gostivara i Struge u večernjim satima stigli u Ohrid.

Ohrid2

Izvor: www.wikipedia.org
Ohrid, „Makedonska Opatija“, kako ga zovu Makedonci, smjestio se na sjeveroistočnoj obali Ohridskog jezera, koje je jedno od najstarijih jezera na svijetu. Prostire se u dužini od 31 km i širini od 15 km između granica Makedonije i Albanije , a 1980 god. , Ohrid i Ohridsko jezero, proglašeni su svjetskom baštinom pod zaštitom UNESCO-a. Povijest Ohrida datira već od IV-III st. prije Krista, a posebni razvoj doživljava, krajem IX st., kada postaje središte širenja kršćanstva među Slavenima, kojega su započeli Ćiril i Metod, a nastavili njihovi učenici Sv. Naum i Sv. Kliment. Grad je prepun starih spomenika, a u srednjem vijeku , imao je oko 365 crkava, pa su ga zvali i „Slavenski Jeruzalem“. Eto, takav povijesni biser nas je čekao, i mi smo naoružani fotoaparatima , kamerama i mobitelima , krenuli u razgledavanje Ohrida. Laganom šetnjom po rivi Ohridskog jezera uz divno uređene parkove pune lijepih cvjetnih aranžmana, stigli smo do glavne ulice, ili ti ga „ Čaršije“, pune turista, kafića, raznih radnji i velikom tržnicom prepunom voća, povrća i istočnjačkih mirodija. Uskim „sokacima“, okruženim tipičnim makedonskim kućama, bijelih fasada, uokvirenih prozora i rubova zidova sa crnim porubima, šetajući , toga dana uspjeli smo razgledati nekoliko važnih znamenitosti Ohrida i to: antički teatar /Helenističko kazalište iz II st. prije Krista/, te Samuilovu tvrđavu i crkvu Sv. Klimenta / iz X st. / i crkvu Sv. Sofije /iz XI st.,- riznicu, najdragocjenijih fresaka, umjetničkih djela , srednjovjekovne kulture i povijesti Makedonije/, zdanja koja su sagrađena u doba cara Samuila, kada je Ohrid bio njegova prijestolnica. Za uspomenu na Ohrid , kupili smo i poneki suvenir, a naročito su se radovale žene, kupnjom nadasve poznatog nakita od ohridskog bisera i sedefa.

mini-Ohrid 3

Izvor: www.cepolina.com
Drugi dan našeg boravka na Ohridu, započeo je plovidbom ,brodom „Aleksandrija“ , prema manastiru Sv. Naum, koji se nalazi 29 km južnije na jezeru. Krstarenje brodom po sunčanom danu bilo je ugodno. Obala jezera je šumovita, puna lijepih plaža, hotela, vila i kampova, pa smo i tu opet našli neku sličnost sa našim Kvarnerom i Opatijom. Večer smo proveli u Strugi , malom gradiću, nedaleko Ohrida, gdje smo zajedno sa folklorašima učestvovali u priredbi, oni kao plesači i pjevači, a mi kao slikari-amateri. Na festivalu folklora bilo je mnogo djece iz Bugarske, Poljske, Srbije, Crne Gore, Hrvata iz Hercegovine i domaćina Makedonije. Tako smo mi našom likovnom kolonijom na licu mjesta, upotpunili cjelovečernje događanje. Slijedeći dan posjetili smo „Biljanine izvore“ i Bitolu, taj stari antički grad iz IV st. ,prepun džamija, crkava i ostalih vrijednih znamenitosti.

Nažalost sve što je lijepo, brzo se završi, tako da je našem boravku u Ohridu došao kraj, a mi smo se morali pripremiti za najdužu etapu našeg puta od Ohrida do Rijeke preko Albanije i Crne Gore , sve u jednom điru. Probudili smo se već u 4 sata,a napustili Ohrid u 5 sati ujutro. Kada smo prešli granicu Abanije, dugo vremena putovali smo kroz siromašni i zapušteni kraj, da bi konačno stigli do glavnog grada-Tirane. A kad tamo, kao da smo ušli u mravinjak ili košnicu punu pčela, ogromnu gužvu ljudi a pogotovo vozila, za koje ne znate s koje strane će naići, jer bez obzira na semafore, vlada pravilo, tko prvi dođe, ubacuje se u kolonu, tako da neprestalno morate paziti da se s nekim ne sudarite ili da nekoga ne pregazite. Napokon smo se izvukli iz centra grada i stali na jednoj benzinskoj stanici / a u Tirani ih ima mali milion/, s namjerom da se dočepamo kavice, kad tamo , ne možete se sporazumijeti sa konobarom, osim malo na talijanskom, da bi u autobusu, kada smo već krenuli dalje, ustanovili, da je ta ista kava svakoga drugačije koštala u eurima ???
Vrijeme se počelo mijenjati, naoblačilo se i pojavile su se prve kapi kiše, a mi smo preko Skadra i Podgorice, zavojitom cestom po Lovćenu , stigli u suncem obasjanu Budvu, prepunu rascvjetanih ruža i oleandara. Uživati nismo mogli dugo, jer nam je put do Rijeke još uvijek bio daleko. Još je bio dan, kada smo stigli cestom iznad Dubrovnika, tog prekrasnog grada, hrvatskog dragulja, u kojega hrli čitav svijet, koji nam se pokazao u punom sjaju kao na dlanu. Nažalost mogli smo ga iz te udaljenosti samo fotografirati, a tko zna, možda nekom drugom prilikom i prošetati po Stradunu ?
Oko ponoći, autoputom -Dalmatinom ,stigli smo do Zira, odmaralište Macola, gdje likovna udruga „Veli Pinel“ iz Kostrene, još tamo od 15.12.2007.god., ima stalnu postavu / izložbu/ slika svojih članova. Tu smo se malo okrijepili i protegnuli noge.
Negdje oko Gospića , nastala je prava tišina u autobusu, da su čak oni uporni i glasni pjevači na zadnjim sjedištima, utihnuli i zaspali . Do Rijeke, nije se čula ni muha, a kada su se zadnji putnici iskrcali iz autobusa na Jelačićevom trgu, na uri u Starom gradu otkucalo je 4 sata. Tako je naš put od Ohrida do Rijeke, u dužini od nekih 1.200 km trajao punih 24 sata.
Istina, cijeli taj put od Rijeke do Rijeke /zatvorili smo krug /, od 21.5. do 26.5.2014 god., sa pređenih oko 2.500 km., možemo ga nazvati i „Đir po Balkanu“ bio je izuzetno naporan, pun novih saznanja i doživljaja, novih prijateljstava, a na kraju je ipak najvažnije, da smo ga svi preživjeli i izdržali, čak od najmlađe Elene-Roberte, sa samo 4 godine , do gđe. Marije, najranije rođene, sa punih 83 godine života.

mini-Ohrid
Kao članica kluba penzionera sa Krimeje, i ujedno članica likovne udruge „Veli Pinel“ iz Kostrene, želim ovom malom reportažom, opisati neke utiske sa putovanja u Ohrid, tog neobičnog lijepog starog grada.

Nađa Cenov

1 Komentar + Dodajte komentar

  • pa i ja imam pinel,šteta ,Ohrid me čeka…

Ostavite Vaš komentar!

Napomena: polja označena zvjezdicom (*) su obvezna.