Ružićeva ulica

May 21, 2014 od     Nema komentara    Objavljeno u: Aktualno, Osobni dojmovi

Laganim korakom prolazim Ružićevom ulicom. Na njenom kraju nekada je bila tvornica papira.

Sjećanje me vratilo u srednjoškolske dane kada sam preko studentskog servisa radila u tvornici šibica, gdje smo morali za vrijeme radnog vremena zatvoriti čim više tih malih kutijica, a najdraža nam je bila kuhana marenda u tvorničkoj kantini.

002

Sada oko sebe vidim neke nove i obnovljene zgrade, te mnogo automobila parkiranih oko njih. Doziva me žubor Rječine i na moje iznenađenje naišla sam na dvije klupice uz samu rijeku. Sjela sam, a pogled mi je odlutao do neba gdje su se skupljali crni oblaci. K njima su se pružali ponositi neboderi na Kozali.
Oko mene galebovi traže mrvice hrane, a na suprotnoj strani Rječine, na krovu trošne kuće, galebovi se okupljaju i glasaju. Vjerojatno će kiša…

003

Odjednom čujem žamor ljudi, pale se automobili i odlaze…Odlaze ljudi sa svojih radnih mjesta ka svojim domovima.
Parkiralište iza mene se ispraznilo, žubor nabujale Rječine opet se čuo. Vratio se mir u ovaj dio grada.

Enza Vaccaro, KSO Belveder-Kozala

Nema komentara. Budi prvi!

Ostavite Vaš komentar!

Napomena: polja označena zvjezdicom (*) su obvezna.

Skip to content