Bakine igre skrivača
Baka sa Zameta šalje vam svoja razmišljanja o događanjima u posljednje vrijeme u njenom a možda i u vašem životu. Moglo bi se reći da se sa mnom netko igra skrivača, ali prestara sam za to. Opet, ne tako stara a ni bolesna da bih te događaje s tim objasnila. Ipak, nikako ih ne mogu shvatiti i razumjeti kako se sve to dogodi.
Doživljaj prvi : Ujutro se oblačim i pripremim čarape na pod pored kreveta. Sjetim se da sam nešto zaboravila u kupaoni i odem tamo. Vratim se do kreveta da obujem čarape ali njih nema. Gledam oko sebe, pod krevet, na krevet, prevrćem plahte, jastuk… čarapa nema. Pitam u kući da li ih je netko vidio; odgovor je NE. Ljuta, iznervirana i u žurbi, nađem druge čarape, obučem se i krenem obavljati svakodnevne poslove. U jednom trenutku uđem u sobu, kad, moje čarape uredno stoje pored kreveta upravo tamo gdje sam ih stavila.
Kako da to objasnim? I da li da se ljutim? Na koga? Tko mi je uzeo čarape pa ih opet vratio?
Znate li vi, možda?
Doživljaj drugi: Jedno ljeto u vrtu čistila sam suho lišće i grane. Napunila punu vreću otpada. Na kraju sam pokupila alat sa kojim sam radila ali nedostajale su vrtne škare. Sve sam pretražila. Svaki kamen podigla i gurala ruke u cvijeće i grmove. Škara nema. Na kraju sam istresla sav otpad iz vreće vjerujući da ću ih tamo naći. Nije ih bilo. Više tužna nego ljuta kupila sam drugi dan nove i nastavila sa poslom.
A moje škare? Pa čekale su me cijelu zimu i proljeće do drugog ljeta na vrhu susjedove terase.
Tada sam se sjetila svega, ali prije—ne.
Doživljaj treći: Bila sam u bombonjeri Kraš kupiti neke sitnice. Zatim sam s prijateljicom otišla na kavu te u još nekoliko dućana, pa na autobus kući. Dođem pred ulazna vrata,gurnem ruku u torbu po ključeve ali njih nema. Pretražim džepove-ništa. Ponovo torba-ništa. Izvadim sve iz nje, pažljivo pregledam još uvijek ne vjerujući da ključeva nema. Na kraju pozvonim da mi ukućani otvore vrata i sva nesretna uđem u kuću. Gdje sam ih mogla izgubiti? Možda ovdje?Možda ondje? Odakle da počnem? Da, prvo ću nazvati Kraš jer sam tamo najprije bila. Pun pogodak.
Da, kaže prodavačica, našli smo ih na podu.
Zašto na podu, pitam se, kad su mi bili u torbi? Što vi mislite o tome?
Ima toga još,ali ostavljam vas da se i vi prisjetite svojih igara skrivača.
3 Komentara + Dodajte komentar
Ostavite Vaš komentar!
Napomena: polja označena zvjezdicom (*) su obvezna.
Moja Bako! I kod mene je došao onaj Njemac što nam skriva stvari po kući. Ne trebamo se na njega ljutiti. Moramo shvatiti da svaka škatula ima dosta brojeva to su neki datumi. Moramo paziti da nam se škatula prerano ne pokvari.
To je samo zivot. Ne razmisljajte previse o takvim sitnicama vec zivite zivot. Pozdrav!
To mi je nekako jako , jako poznata priča samo je drugi glumac ! Zabezeknem se kad mi se tako nešto dogodi, jednostavno nemogu vjerovati a onda se sjetim rođendanske brojke i obaveza kojih imam svako dan sve više umjesto da živim po svom bioritmu i lakšem tempu . Horoskop ?!