Lukobran – Molo longo

Apr 10, 2013 od     3 komentara    Objavljeno u: Aktualno, Osobni dojmovi

Nakon mnogo godina vratio sam se zauvijek u rodni  grad. Obnavljao  sam  uspomene.  Školjić,  Mlaka… Molo longo je  nešto posebno. Ostavio sam posjet mola za sunčani dan. Drugi dan je osvanulo sunce i krenuo  sam u luku. Prošle su decenije. Konačno je grad dočekao da se molo opet otvori  za građane Rijeke. Krenuo sam u obilazak. Pogledao na grad. Prolazio sam ispod starih lučkih dizalica, došao do vrha mola,do svjetionika. Pa šta? Prazno.

molo longo

Nekad je molo vrvio  životom. Brodovi, trabakuli, bracele. Kola sa zapregama konja. Razne bale, bačve, kištre. Mornari, ribari,  lučki radnici. Galama, mirisi i smradovi. Dizalice se sele. Kližu duljom nogom po šini na molu, a kraćom po šini na zidu uz školjeru. Ispred dizalice u pokretu hoda čovjek sa crvenom zastavicom. Rastjeruje prepreke. Ljude, stoku. Viče. Nastoji nadglasati galamu. Ćozoti. Sjede na palubi svoje ribarice. Jedu. Kupalište “Bagno Kvarnero”. Drveno. Na vanjskoj strani  mola  na  školjeri. Nema ga više. Sada su dizalicama demontirane “ruke”. Praznina…

Molo longo pogled

Schwalba  Racko

Tagovi: • •

3 Komentara + Dodajte komentar

  • rankica travanj 10, 2013 u 12:26 poslijepodne

    Vec tjedan dana i vise nisam setala lukobranom – iduci tjedan svakako IDEM!

    Odgovori
  • Ma travanj 10, 2013 u 3:20 poslijepodne

    Svaki dan šetam Molo Longom. To je predivan doživljaj,dobro za zdravlje, praznik za oči.

    Odgovori
  • drama travanj 11, 2013 u 7:19 prijepodne

    Svakim danom i za sve više riječkih obilježja počinje vrijediti poslovica “nekad bilo sad se spominje”, uglavnom s nostalgijom za lijepim vremenima i naznakom da ide na gore. Slabo smo se kao građani oduprijeli vladarima koji su se proglasili čuvarima grada i sada nam ostaje samo da uživamo u slatko gorkom osjećaju šetnje bez cilja.

    Odgovori

Ostavite Vaš komentar!

Napomena: polja označena zvjezdicom (*) su obvezna.

Skip to content