Mliječni put

May 13, 2014 od urednistvo    1 komentar     Objavljeno u: Aktualno, Osobni dojmovi

Uspon od Orehovice do Hrastenice nije nimalo lagan. Znate to vam je onaj dio iznad kamenoloma. Poznatiji kao Put mlikarica.

Zemlja i kamenje su mi se kotrljali ispod planinarskih cipela. Imala sam i štapove na koje sam se oslanjala, a srce je udaralo sve jače i brže. Razveselila sam se stigavši do stepenica koje su sagradili stanovnici Hrastenice. Bilo je lakše, ali i dalje teško, uzbrdo… zadihana…stigla sam do odmorišta.

Tu je kapelica za molitvu i nekoliko spomena na mlikarice. Žene koje su ustajale noću i uz osvjetljenje petrolejki u žuljevitim rukama, po svim vremenskim nepogodama, žurile pješke do Rijeke prodati mlijeko.
Sjećam se kao danas velikih sivih naprtnjača, na njima dubokih džepova, aluminijskih visokih posuda i njihovih poklopaca, i smješka na njihovim ispaćenim licima. Sjećam se moje boce sa širokim grlom i pretakanja mlijeka…ne znam a bolje i da ne znam koliko su težile sve litre na leđima donesene u grad. Pamtim i njihove cipele, mislim da su bile sašivene od nekakvih guma.

Uvijek čiste i uredne. Nakon svega slijedio je povratak kućama, ali opet sa punim torbama.
Ja sam zadihana sjela u hladovinu, u mom je “preteškom” ruksaku bila boca vode, sendvić, voće i tronožac. Počastila sam se sastojcima iz ruksaka i razmišljala o mlikaricama…ženama…herojima…

Zorica Mladenić, KSO Belveder -Kozala

Ostavite Vaš komentar!

Napomena: polja označena zvjezdicom (*) su obvezna.