Priča za dobar dan
Želite li danas biti sretni? Pročitajte ovu kratku priču pa Vam to možda i uspije.Srećko ima 92 godine, ali je još uvijek dobro držeći te je svako jutro bio kompletno obučen, sa modernom frizurom i savršeno obrijan iako slabije vidi te je gotovo slijep. Njegova 70-to godišnja žena je skoro umrla tako da je Srećko morao otići u dom umirovljenika. I tako Srećko sjedi u holu doma i čeka smještaj. Nakon par sati dolazi sestra koja ga treba smjestiti u sobu i dok je Srećko sa svojom hodalicom išao prema liftu sestra mu je opisala njegovu sobu u kojoj će biti smješten.
Srećko je rekao sestri da je soba lijepa te da je sretan što će biti smješten baš u tu lijepu sobu. Ali gospodine pa vi još niste niti vidjeli sobu pa kako možete znati da će Vam sa sviđati. Sestro to nema nikakve veze, sreća je nešto o čemu odlučujete unaprijed, tako da sam ja u svojim mislima već odlučio da mi se soba sviđa. Ja svakog jutra imam izbor da li ću biti sretan ili ne. Tako mogu provesti dan u krevetu brojeći teškoće koje imam sa dijelovima tijela koji više ne rade ili mogu ustati iz kreveta sretan zbog onih dijelova tijela koji još uvijek rade.
Svaki dan je poklon i dok su mi oči otvorene mislit ću na novi dan i na sve sretne uspomene koje sam odložio baš za ovo doba svog života, jer starost Vam je kao bankovni račun. Sa njega podižete ono što ste uložili, te Vam je moj savjet da uložite mnogo sreće u Banku sjećanja. Hvala vam za Vaš dio u Banci sjećanja, ja još ulažem i zapamtite pet jednostavnih pravila za sreću: oslobodite svoje srce od mržnje, oslobodite svoj um od briga, živite jednostavno, pružajte drugima više i očekujte od drugih manje.
Poštovani čitatelji želim Vam puno sreće u ovom danu kao i u svim narednim danima.
Klub Zamet
4 Komentara + Dodajte komentar
Ostavite Vaš komentar!
Napomena: polja označena zvjezdicom (*) su obvezna.
Izvrsno ste pogodili ono što malo i stručnjaka psihologoje razumije: naša sreća je naš izbor!
Obicno se ne javljam,ali ova prica “Prica za dobar dan” me ponukala da dam komentar. E Kada bismo vecina bili takvi gdje bi nam bio kraj.Misli , a nemozemo bez njih, nam ponekad zagorcavaju dan stime i mir i srecu. Jednom sam naisla negdje na jedan aforizam _ Help ever – hart never – love all- serv all to je sve jako lijepo i lako , ali tko sve to moze. Hvala vam sto ste mi uljepšali dan.
Snimka koja prati ovaj zgodan tekstić nije izravno vezana uz tekst premda bi mogla i biti jer prikazuje neke od članova GLAZBENE SEKCIJE Matice Umirovljenika Rijeka, preciznije snimak njihova prigodna nastupa u klubu Zamet. Na slici s lijeva na desnmo: Petar, Davorka, Melita, Ada (ne vidi se jer stoji iza Melite), Marijan, Valerio, Hari i Đorđe (stoji s harmonikom ali ne vidi se na snimku – Marijan pokazuje snimatelju rukom u njegovu pravcu no ipak nije ”ušao u kadar”). Hvala i pozdrav svima.
Lijepa i pozitivna priča.Gospodinu Srećku želim da još dugo podiže sreću iz Banke sjećanja!