Prijateljstvo bez granica
Bilo je to davno… Ovako počinju priče iz davnina i bajke. Ova moja priča nije ni priča iz davnina ni bajka, već jedna životna priča. Počelo je još u srednjoj školi prije pedeset i nešto godina. Bio je to jedan poseban razred u tadašnjoj trgovačkoj školi. Bili smo vrlo skromni ali puni iščekivanja, planova za budućnost i ambicija.
Život nas je rasuo na razne strane, ali nikada nismo prekinuli kontakte. Slavili smo godišnjice, razmjenjivali životna iskustva i tako je brzo došla i pedeseta godišnjica mature. Našli smo se sa raznih strana i u lijepom broju smo je proslavili.
Nakon toga ostala je na okupu mala grupica nekadašnjih školskih kolegica čije prijateljstvo je preraslo u pravu obitelj. Nalazimo se svake srijede, a ponekad i češće. Zimi nam je baza u zatvorenom prostoru, a kad počnu topliji dani redoviti smo gosti terase uz Rječinu. Mi nismo samo prijateljice koje čavrljaju uz kavu, već smo prava mala obitelj, a obitelj služi da i u lijepim tako i u teškim trenucima bude potpora. Tako je i s nama. Mi slavimo rođendane i druge lijepe događaje ali smo tu i kada nekom treba pomoć, bilo u nekim svakodnevnim situacijama ili i u teškim emocionalnim trenucima koje su u našim godinama kruta stvarnost.
Ali, ne damo se, živimo dalje. Ta naša druženja prolaze u dobrom raspoloženju i tako punimo baterije za neizvjesnost koju nosi život.
IvankaŽunić, KSO Belveder-Kozala
3 Komentara + Dodajte komentar
Ostavite Vaš komentar!
Napomena: polja označena zvjezdicom (*) su obvezna.
Svaka vam Cast i da budite sretni i dugo dugo godina, da ste skupa- od sveg srca vam zelim. Ja ne mogu to reci o meni, niti ne znam kako je taj osjecaj, pretpostavljam-topal i ugodno u dusi- Hvala za vasu- Zivotnu pricu
Čestitam! Samo tako nastavite!
Jako lijepo druženje…Još mnogo, mnogo godina uživajte uz kavicu na nekoj od riječkih terasa !!!