Ptičji sabor
Izašla sam iz kuće i začula neobičan cvrkut lastavica. Podigla sam glavu i imala što vidjeti. Scena mi se učinila poznata pa sam razmišljala: o čemo se radi? O, da- ptičji sabor koji je pozdravila najstarija lastavica cvrkutom: „Hvala moji delegati što ste došli svi, baš svi koji ste trebali doći. Nema puno točaka dnevnog reda, samo jedna: naše ovogodišnje poutovanje. Sve moramo dobro razraditi i isplanirati pa iako se nekima možda čini to prerano jer ljeto je još u punoj snazi, mi želimo da ovako veliki zadatak pripremimo na vrijeme. Na ovoj žici nam je ugodno, sunce još ne grije jako, a to što nas domaćica snima ne smeta nam. Samo se umirite da joj snimke uspiju.“
Dugo sam još slušala njihovo cvrkutanje, ljetanje i vraćanje. Bilo je i akrobata koji su slijetali na okomicu fasade kuće, a ja sam se čudila kako to uspijevaju. U jednom trenutku sam osjetila da je netko iza mene. To se susjedin crni mačak uporno i znatiželjno zagledao u lastavice, ali vjerujem s nekim drugim razlogom i namjerom. Ipak, ovo mu „grožđe previsoko visi“ pa je uskoro otišao po dvijena repa.
Lastavice su nastavile čavrljati, a ja sam ih napustila. Kad se slijedeće ljeto vrate, pitat će ih pjesnik:
Lastavice gdje si bila?
U dalekom svijetu.
A što si nam donijela?
Proljeće na repu…
Za klub Zamet
Meri M
1 Komentar + Dodajte komentar
Ostavite Vaš komentar!
Napomena: polja označena zvjezdicom (*) su obvezna.
Bravo Meri! Lijepo je gledati svijet oko sebe i vidjeti puno lijepih događanja. Da nije tako nebi sad čitala ovu lijepu priču koja mi se jako sviđa.Hvala Meri!