Turistički jezik

Mar 31, 2014 od urednistvo    Nema komentara    Objavljeno u: Aktualno, Osobni dojmovi

Prije više od tri desetljeća, baš nekako u ovo vrijeme ranog proljeća kad trava miriše, a sunce ugodno grije, šetali smo duž Špadića (zapadno od grada Poreča u Istri).  Ljudi obučeni u mantile, jakne, s obaveznim šeširićima ili kapama, laganim hodom prolazili bi jedni pokraj nas, a jedni u susret. Bilo ih je i u većim grupama. Moglo se čuti  glasove, lagane, živahne  i visoke  ženske tonove… Moj nećak Tibor, tada je imao pet godina, zbog zdravstvenih razloga, neko je vrijeme provodio kod bake na moru.

Tko su ovi ljudi? – upitao me je. Turisti, kažem mu. Tko su ti turisti? Dalje nastojim objasniti mu da su to ljudi koji su došli na odmor u ovo lijepo mjesto, a žive negdje drugdje, u nekom drugom gradu i nekoj drugoj zemlji, gdje imaju svoju kuću i gdje rade. Kao i ti. Tvoji su mama i tata u Osijeku. Ti imaš kuću u Osijeku. On kao da se naljutio i protestno nastavlja: Ali, ja nisam turist! Jesi Tibore, ponavljam mu: da su mu mama i tata i njegova kuća u Osijeku, da je on ovdje kod bake, jer je teta doktorica rekla da bi za njegovo zdravlje bilo dobro da boravi  na moru…

Otrgnuo mi se iz ruke, stao nožicama stupati i protestirati: ”Ja nisam turista jer ne govorim turističkim jezikom!’

Za klub Zamet

Lilly

Ostavite Vaš komentar!

Napomena: polja označena zvjezdicom (*) su obvezna.