Zašto tako?
Već godinama kupujem na riječkoj tržnici. Znam skoro sve prodavače. Uglavnom kupujem kod onih u koje imam povjerenje. Zašto? Jer ne podnosim laži i prijevare.
Prije nekoliko godina kupio sam kilogram jabuka na jednom štandu, a na suprotnom od prolaza, kilogram grožđa. Prodavač grožđa naglasio mi je: „Evo dobra vaga!“ Međutim, primijetio sam razliku u težini pa sam kod kuće preciznom vagom izmjerio težinu. Grožđe je imalo 7 dkg manje, a jabuke 5 dkg više od 1 kilograma. O tada kod tih ljudi kupujem redovno jabuke, a kod ovog drugog što mi je slagao, nikad više.
Od tada sam se vezao manje, više za sve artikle, uključivši kruh, meso i ribe, za prodavače kojima vjerujem.
Prošlu subotu, kupio sam svježe srdele, a uz ribu kupujem blitvu ili špinat. Prodavačica, kod koje sam redovno kupovao blitvu, nije bila na tržnici već par mjeseci. Ne znam razlog. Zbog toga sam išao kod druge sa željom da stalno kupujem kod nje. Blitva je bila dobra, što se vidi i na slici. Prodavačica je iz sredine zahvatila količinu za mene preveliku, pa sam tražio manje rekavši da živim sam. Tada je zavukla ruku dublje u kutiju i manju količinu stavila u vrećicu, te sam platio 5 kuna.
Kako sam inače naivan i apriori vjerujem ljudima, nisam ni gledao što je stavila. Slikao sam blitvu koju sam kupio: žutu, izjedenu od puževa i staru. Potpuno neupotrebljivu. Naknadno sam fotografirao blitvu koju je prodavala. Jednu je prodavala, a drugu meni prodala. Tako razočaran pitao sam se: Zašto tako pojedinci postupaju, odnosno zašto varaju?
Blitvu sam uredno platio, uredno bacio i uljudno toj prodavačici stavio na znanje, da nikad i ništa neću kupiti na njenom štandu.
Tomislav Baran
Nema komentara. Budi prvi!
Ostavite Vaš komentar!
Napomena: polja označena zvjezdicom (*) su obvezna.