Zabranjeni trenuci radosti
Obilna kiša ovog proljeća izmamila je na površinu šparoge, a sunčani dani izmamili su berače. Ali, ovih dana čitamo upozorenja. Ne smiju se brati šparoge i ljekovito bilje za daljnju prodaju. Ako možete dokazati da je puna torba samo za vašu upotrebu, dobro. Ako ne, slijedi kazna. Stroga – prestroga.
Ali, nemojmo se ljutiti. Uvijek je tako bilo. Podsjetilo me to na priču iz djetinjstva moje mame koja se sa prijateljicom spremila u šumu nabrati drva za zimu. Rano su ustale misleći da ih tako neće uhvatiti lugar. Upravo kad je svaka složila lijep naramak mladih hrastića, jer oni najbolje gore, šušnulo je nešto u grmu i pojavio se lugar. „A tu ste vi djevojke, a ja vas čekam dolje niže da vas upozorim da to nesmije raditi.Vidim i da ste pametno izabrali hrastiće, ali upravo zato ću vas kazniti“
Uzalud su molile da im ovaj puta oprosti uz obećanje da nikada više neće doći u šumu. Oduzeo im je sjekirice i konope, drva vratio u šumu pa uz smiješak rekao – „kad dobijete kaznu od Općine lijepo uredno platite. Dođite vi opet u šumu, samo berite kadulju ili vrijes pa vas neću kazniti. A sad idite kući, skuhajte kavu i pozovite me.“
Sreća je da se danas ne sakupljaju drva već samo šparoge. Ostaju tužni prodavači i gurmani. Žao mi je i onog barbe kojeg sam srela neki dan u šetnji. Ja između cvijeća utisnula jednu šparogu,vesela da sam ju našla a on, u jednoj ruci štap a u drugoj “mac“ šparoga. I osmjeh od uha do uha. A ima i zašto.
I ja sam imala razloga za smiješak. Ubrala sam samo jednu šparogu.
Mila Brusić
Nema komentara. Budi prvi!
Ostavite Vaš komentar!
Napomena: polja označena zvjezdicom (*) su obvezna.