Ljetne radosti
Stiglo je ljeto i sve ono što sa sobom nosi: lijepe i manje lijepe radosti. Djevojke su ga jedva čekale da skinu toplu odjeću i pokažu se u punom sjaju. Mladići su čekali upravo to. Da vide svu ljepotu mladosti. Šetnje, kupanje, večeri uz more, da i ne nabrajamo. Puno je tih radosti ali je i puno snage u njima koju treba potrošiti. Takva je mladost. Snažna, lijepa , nezaboravna i neponovljiva.
Što nama starijima čini radost u ove ljetne dane?
I mi smo skinuli toplu odjeću ali… Preporuka je da nosimo svjetlu, široku odjeću i obuću, na glavi šešir ili kapu, sunčane naočale i zapravo, da se uopće ne pojavljujemo preko dana. Možda bi nas se netko i prestrašio tako zakrabuljene. A dani maškara su davno iza nas.
Tako se dižemo rano, rano jutro ako nešto moramo obaviti u gradu pa si dozvolimo bez šešira i naočala sjest u autobus. Čini mi se da je i njemu vruće pa ne stiže na vrijeme, a nama je čekanje sve teže. Naguramo se nekako, tražimo slobodnu prečku da se uhvatimo za nju, jer neugodno ti je da nekome nagaziš nogu. I sada nastupaju one „sitne radosti“ vožnje autobusom u ljetnim mjesecima. Muškarci su uglavnom svi visoki pa se hvataju prečki na vrh autobusa a mi malecke stanemo kraj njih,uhvatimo se za doljunju prečku i „uživamo„ u njihovim podpazušnim miomirisima.
Razmišljam, da li bi neki barba shvatio naše probleme pa barem spustio ruku, ali ne, ne usuđujem se ništa reći.
Fitilji su nam kratki, jezik brzo radi a mogla bi i ruka.
Tako se pomaknemo na slijedeće prazno mjesto, tražimo pogledom kakvo mlado biće kraj kojega ćemo ugodnije dočekati svoju stanicu. Kad se nađemo na svježem zraku, pomislimo: ipak je ljeto prekrasno godišnje doba.
Brzo nataknemo naočale i šešir, nasmješimo se suncu i prolazniku pa požurimo za svojim poslom.
Meri Minić
1 Komentar + Dodajte komentar
Ostavite Vaš komentar!
Napomena: polja označena zvjezdicom (*) su obvezna.
Prava istina,draga Meri, treba “preživjeti” vožnju autobusom u ljetnim mjesecima…