Brodovi i okovi
Ovih dana bilo je vrlo živo na Brajdici. Dolazili su veliki i mali kontejnerski brodovi. Dizalice su radile po cijeli dan i noć.
Neovisno o vremenskim prilikama, iskrcavanje i ukrcavanje brodova mora se obaviti na vrijeme. Sa 11. kata naše zgrade, mogu sve lijepo promatrati. I veselim se svakom brodu kada doveze teret,jer znam da će od toga naš narod imati koristi. Netko će možda reći da je to mala zarada. Je, ali prije nekoliko godina bila je još manja.
Veseli me i zbog toga što znam da će nešto od te zarade ostati i u našem gradu. A naše gradsko poglavarstvo omogućava nama umirovljenicima razne aktivnosti u klubovima umirovljenika i starijih osoba. To nam puno znači i zato im veliko HVALA.
Da, lijepo je gledati kad dođu istovremeno 2 broda (veliki i mali) krcati teretom, pa sve 4 dizalice rade. Tegljači kao mravi prevoze kontejnere od brodova do pretovarnih mostova za slanje na odredište cestom i vlakovima. Ali kad se sjetim da u koparskoj luci dolaze brodovi sa automobilima i drugim cestovnim vozilima i onda ih odvoze širom Europe, postajem tužan. Tamo možete vidjeti tisuće automobila koji čekaju da ih odvezu. A isti ti automobili trebali su se iskrcavati na prostorima bivše koksare u Bakru i u Raši. Trebali su, ali naša birokracija nije dozvolila. Tri godine su firme iz Koreje čekale da se naši birokrati iz tadašnjeg nadležnog ministarstva odobrovolje, jer su im te pozicije bile povoljnije. Nisu više mogli čekati i tako je luka Kopar dobila fin i unosan posao.
Dakle, već odavno nas je birokracija okovala i ti okovi ne popuštaju. Ne daju nam da dišemo punim plućima, da se razmašemo, da zarađujemo i da se veselimo.
Tomislav Baran
Nema komentara. Budi prvi!
Ostavite Vaš komentar!
Napomena: polja označena zvjezdicom (*) su obvezna.