Udahnuta ljepota

Pročitajte kako miris proljeća i cvijeća udiše klub Zamet…

Napuštene kuće žaluju za vrijednim rukama. Pijesak se sipa iz oronulih kamenih ograda a osamljena starica nemoćno promatra svoje uvenulo cvijeće.

Da ne bude sve tako tužno proljeće se požurilo ukrasiti ih.

Na tim oronulim zidovima iznenadilo me plavetnilo „istarskog zvončića.“

Prekrasna boja izranja iz svake pukotine od bure oštećenog zida. Ovaj samotnjak ne da se presaditi. Raste samo gdje on želi i raskošno se širi koliko on želi.

 Moje divljenje i želja da ga imam ne impresionira ga.

Pitam: – Zašto istarski zvončić?

Odgovor je: -Nitko ne zna. Tek, tako ga zovu.

Skroman, šutljiv donosi ljepotu proljeća penjući se stepeništem sve do kućnog praga. Njegov veliki prijatelj vjetar, odnio ga je čak i na zvonik crkve.

S jutarnje šetnje vraćam se očarana njegovom ljepotom i čekam vjetar da ga donese i u moje dvorište.

Za klub Zamet

Meri M

Ostavite Vaš komentar!

Napomena: polja označena zvjezdicom (*) su obvezna.

Ime (nadimak)(*)

Email (*)

Web stranica

Komentar (*)

Δ