Apoksiomen

Sep 29, 2017 od urednistvo    Nema komentara    Objavljeno u: Aktualno, Izleti i putovanja, Osobni dojmovi

Hrvatski Apoksiomen ili Lošinjski Apoksiomen je brončani antički kip (apoksiomena) iz 2. ili 1. stoljeća pr. Kr, pronađenog  1996. godine, a izronjenog 1999. godine u moru kod Lošinja.

Dakle, i mi penzići imamo pravo na godišnji odmor.  Jedna od varijanti je odlazak na desetodnevni odmor u Veli Lošinj.To je već postalo tradicija jer u Lječilište Veli Lošinj odlazimo već 13 godina. Zašto? Vrlo jednostavno,  zato što tamo provedemo deset ugodnih i bezbrižnih dana  i to krajem mjeseca kolovoza kada sunce još dobro grije a more samo poziva da u njega uronimo.

Imamo već ustaljeni dnevni red. Ujutro nakon prve jutarnje kave slijedi pola sata vježbi na čistom zraku, zatim doručak i terapije. Prije ručka koji je u podne stignemo se i okupati. Poslije ručka malo se odmorimo i opet idemo na more do večere. Naš boravak u Velom Lošinju želimo i malo oplemeniti tako da organiziramo nekoliko događaja.

Tako jedne lijepe tople ljetne večeri odlučili smo ići u Mali Lošinj u posjet Muzeju Apoksiomena. Posjetu ću obrazložiti svojim riječima kako sam ga ja doživjela.

Muzej se nalazi u palači Kvarner na obali u Malom Lošinju. Već sam ulazak u muzej izaziva poštovanje. Nakon što smo dobili pamučne papučice preko naše obuće odveli su nas na prvi kat muzeja. Tu je temperatura znatno snižena kako bi dočarala temperaturu morske dubine u kojoj je kip ležao u podmorju otoka Lošinja, pored otočića Vele Orjule više od dva tisućljeća. Na zidovima su male udubine u kojima su staklenke sa uzorcima biljaka i mirodija koje je brod prevozio. Kad je naišlo nevrijeme brod se morao riješiti tereta i tako je kip Apoksiomena dospio na morsko dno.

U dvorani koja je čitava obložena vunom prikazan je dokumentarni film o pronalasku kipa i njegovom restauriranju. Tu je uložen enorman trud mjerodavnih institucija da se iz tog pronalaska dovede do prekrasnog atlete i na kraju izloži u muzeju.

Zatim smo ušli u dvoranu u kojoj je Apoksiomen izložen u svoj svojoj  veličini i ljepoti. Čitava prostorija je obložena bijelim platnom koje upija vlagu koju posjetioci ispuštaju disanjem. U toj prostoriji nadomak samog kipa  smjeli smo se zadržati najviše 5-6 minuta .

O tome bih vam mogla pisati  jako puno jer me se priča i njegov lik  snažno dojmio.  Stoga savjetujem svakom, idite ga posjetiti, saslušajte njegovu priču jer je ona lijepa i dirljiva.

Iz muzeja smo izašli sa osmjehom i divljenjem, radosni da smo zajedno proveli jednu tako ugodnu i sadržajnu večer.

Annamaria  ,  KSO Belveder-Kozala

Ostavite Vaš komentar!

Napomena: polja označena zvjezdicom (*) su obvezna.