Izlet na otoke Orude, Orjul i Ilovik

Sep 29, 2017 od urednistvo    Nema komentara    Objavljeno u: Aktualno, Izleti i putovanja, Osobni dojmovi

   …takav jedan izlet treba doživjeti, a takvu posadu samo poželjeti…  

Jednog lijepog dana smo odlučili ići brodicom na tri otoka. Brodica je mogla primiti 35 putnika. Osim nas penzića iz Rijeke na brod se ukrcao i jedan bračni par iz Njemačke. Dan  je bio sunčan, more mirno, mi raspoloženi za avanturu i što treba više? Posada se sastojala od kapetana i mladog brodskog kuhara.

U jednom trenutku mi smo pitali da li ima glazbe  a odgovor je bio da su čuli da mi volimo pjevati. Nakon posluženog aperitiva, za pjesmu nije trebalo dugo. Na palubi brodice krenula je pjesma i bilo je jako veselo. Nakon cca sat vremena vožnje, brodica se usidrila u jednoj vali. Malo smo se iznenadili,  ali nam je kapetan rekao da smo stigli i da ćemo tu ostati sat vremena. Malo smo se začudili što ćemo tu raditi nasred mora, ali plan je bio da se ljestvicama  spustimo ili da skočimo u more. Nije trebalo dugo i mi smo svi bili u prekrasnom prozirnom toplom moru. Baš smo uživali, potpuno smo se otkačili. Plivali smo, pjevali a kako je dno mora bilo od finog pijeska pravili smo i piling.

Nakon što smo se dobro okupali  vratili smo se na brodicu i krenuli prema drugom otoku. Za to vrijeme je kuhar čistio ribu i bilo je vrlo interesantno gledati kako su nas slijedili galebovi i iz ruku kuhara grabili otpatke riba. Iz kuhinje se širio ugodan miris pečene ribe. Ručak je poslužen u vali kod otoka Orjule. Na meniju je bila riba, kupus salata, kriške prepečenog kruha i finog hladnog bijelog vina  uz ostale napitke. Oko brodice se skupilo mnoštvo manjih  riba. Pitali smo posadu da li im možemo baciti ostatke sa tanjura, dobili smo potvrdan odgovor i tako su se i ribice u moru dobro osladile.

Tko je želio mogao se okupati i nakon kratkog vremena krenuli smo prema Iloviku. Posada nam je putem nudila piće, voće i bombone. Mi smo i dalje veselo pjevali sve dok nismo došli do Ilovika. Tu smo ostali oko sat vremena a onda smo krenuli natrag u Veli Lošinj.

Takav jedan izlet treba doživjeti, a takvu posadu samo poželjeti. Sa bračnim parom iz Njemačke smo se putem sprijateljili tako da smo na kraju mi s njima pričali njemački a oni su izgovarali sve hrvatske riječi koje su znali.

Na kraju puta smo se prijateljski oprostili i bili zadovoljni što smo proveli jedan dan koji je u svakom trenutku imao smisla.

Annamaria ,  KSO Belveder-Kozala

Ostavite Vaš komentar!

Napomena: polja označena zvjezdicom (*) su obvezna.