Mudrost u starijoj dobi

Što je to mudrost? Kakav je to mudar čovjek? Je li to čovjek pun razumijevanja, potkovan znanjem, iskusan, intuitivan i empatičan ili je to oblik napredno kognitivno i emocionalnog razvoja?

 

Mudrost se može shvaćati na više načina i može uključivati niz karakteristika, no ipak sve to dijeli neke zajedničke nazivnike. Laici, kada ih se pita što je mudrost ili kakav je to mudar čovjek, najčešće navode istih pet karakteristika. Mudar čovjek je, prema laicima, pun razumijevanja, potkovan znanjem, iskusan, intuitivan i empatičan. Postavi li se isto pitanje učenjacima, pet najučestalijih odgovora uključuju slijedeće: mudrost je oblik naprednog kognitivnog i emocionalnog razvoja, pokreće ju iskustvo, rijetka je osobina, isključivo je ljudska, te je različita od inteligencije i duhovnosti. U svakom slučaju, mudrost se smatra vrhuncem uspješnog ljudskog razvoja, upravo zato što objedinjuje te pozitivne kvalitete.

Istraživanja pokazuju da osobine ličnosti i razvojni utjecaji tijekom života bolje predviđaju subjektivni osjećaj dobrobiti u starijoj dobi nego neke objektivne okolnosti poput financijskog stanja, zdravlja, fizičke okoline i društvenih odnosa. Upravo je osjećaj subjektivne dobrobiti i životne ispunjenosti pretpostavljena težnja čovjeka, a tu pretpostavku postavili su još stari Grci, nazvavši taj krajnji cilj „eudaimonia“. Stari Grci mudrost su definirali kao intelektualnu vrlinu i sredstvo kojim pojedinci i zajednice mogu živjeti dobar život usprkos nesigurnostima ljudskog života. Otada se postavlja pitanje koje su ključne sastavnice mudrosti – je li to samo opširno praktično znanje o načinima suočavanja s životnim problemima, ili su potrebna i tehnička i teoretska (znanstvena) znanja o životu. Znanje stečeno formalnim obrazovanjem (osnovna i srednja škola, fakultet) ne utječe na mudrost osobe nešto previše – od veće važnosti za mudrost jesu životna iskustva i zdravi i zreli međuljudski odnosi.

No, što to točno predviđa mudrost u starijoj dobi? Možda najzanimljiviji nalaz je taj da dob ne igra nikakvu ulogu u predviđanju mudrosti neke osobe. Naravno, može se činiti zdravorazumski da, što je osoba starija, to će biti i mudrija, no ispada da nije tako.  Ispostavilo se da će mudriji biti oni pojedinci koji su otvoreniji novim iskustvima, koji su inteligentniji i kreativniji, oni pojedinci koji dobro prepoznaju osjećaje drugih, te pojedinci koji su spremni unaprjeđivati svoj vlastiti život, a i život drugih.

Literatura:

Brugman, G.M. (2006). Wisdom and Aging. U J.E. Birren, K.W. Schaie, R.P. Abeles, M. Gatz i T.A. Salthouse (Ur.), Handbook of the Psychology of Aging (6. izdanje, str. 445-476). Academic Press.

Oxman, T.E. (2018). Reflections on Aging and Wisdom. The American Journal of Geriatric Psychiatry, 26(11), 1108-1118.

Sternberg, R.J. (2003). Wisdom, intelligence, and creativity synthesized. Cambridge University Press.

 

 

Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Odsjek za psihologiju; Psihologija zrele dobi i starenja

Student: Andrej Gregorin

 

Ostavite Vaš komentar!

Napomena: polja označena zvjezdicom (*) su obvezna.

Ime (nadimak)(*)

Email (*)

Web stranica

Komentar (*)

Δ