Obitelj-važna karika u životu osoba starije životne dobi

Pojam obitelji spominje se još u Bibliji i opisana je kao zajednica muškarca i žene koji su sjedinjeni u braku.

Obitelj kao temeljna društvena zajednica ili nukleus društva, kako se često naziva, nepresušan je izvor polemiziranja o tome što ona predstavlja, kako se mijenjala kroz povijest te kako ona izgleda danas. Pojam obitelji spominje se još u Bibliji i opisana je kao zajednica muškarca i žene koji su sjedinjeni u braku. Nadalje se važnost obitelji za državu spominje u antičko doba (Aristotel) te se na obitelj gleda kao na zajednicu u kojoj se stječe poštivanje starijih, roditelja i drugih osoba, ali i samog sebe što posljedično utječe na moral u državi.  Na tom tragu i sociolog N. Luhmann govori kako se pojedinac u obitelji uči biti osoba u punom smislu te riječi, osoba koja je prihvaćena sa svim svojim osobinama i potrebama, ali se u isto vrijeme uči i odgovornosti. Obitelj je zapravo mjesto gdje se „stvara čovjek“ i temeljna njezina funkcija je zadovoljavanje primarnih i sekundarnih ljudskih potreba koje su vezane uz reprodukciju, njegu, socijalizaciju, ali i mjesto gdje se djeca i mladi pripremaju za suočavanje sa životnim izazovima.

Iako se funkcija obitelji kroz povijest mijenjala, njezino značenje uvijek ostaje isto. Ona ostaje temeljna institucija društva čija je privatnost zagarantirana zakonom. Ima presudno značenje za svakog pojedinca i društvo, bilo da se radi o maloj odnosno mladoj osobi ili pak odrasloj odnosno starijoj. Najmlađi u njoj stječu prva iskustva, izgrađuju se te formiraju osobne stavove i poglede na svijet, ali se i pripremaju za životne izazove. Za starije osobe ona ima drugačije značenje i za njih ona predstavlja zajednicu koja ima temelje u prijateljstvu i ljubavi i gdje svaki pojedinac može biti ono što jest i gdje se može u potpunosti ostvariti. Stoga obitelj predstavlja „mirnu luku“, „utočište“, odnosno mjesto gdje te razumiju, gdje možeš bez zadrške pokazati sve svoje mane i vrline, mjesto gdje dobivaš bezrezervnu podršku, mjesto gdje  je LJUBAV ono na čemu počiva sve. Mjesto gdje ljubav ima različita lica, partnerska, između roditelja i djece, djece, roditelja i ostalih članova šire obitelji. Obitelj u društvu nema alternative kako za mlađe tako i za starije osobe.

Starija životna dob je vrijeme kada se događaju razne promjene. To je razvojno razdoblje u životnom vijeku osobe, a definira se prema kronološkoj dobi (iznad 65. godine života), socijalnim ulogama ili statusu (nakon umirovljenja) te prema funkcionalnom statusu (nakon određenog stupnja opadanja sposobnosti). Starenje je proces kada se događaju promjene, a najčešće govorimo o tri osnovna vida starenja: biološko – usporavanje i opadanje funkcija organizma, psihološko – promjene u psihološkim funkcijama i ličnosti te socijalno – promjene u odnosu pojedinca koji stari i društva u kojem živi. Socijalne teorije starenja nastoje objasniti promjene koje se događaju kod pojedinca i njegovoj interakciji u društvu, a koje starenjem nastaju. Te promjene najčešće obuhvaćaju promjene u socijalnim aktivnostima, socijalnim interakcijama i ulogama starijih osoba. Stariju životnu dob karakterizira pad socijalnih interakcija. Zbog smanjivanja socijalnih kontakata kod osoba starije životne dobi narušava se zadovoljstvo životom. Upravo zbog toga, od velikog značenja je da starije osobe imaju aktivan život te stalno pronalaze nove interese, ali i da zadrže postojeće socijalne kontakte s prijateljima i obitelji.  Mnoga istraživanja ističu kako veća aktivnost starijih osoba vezano uz socijalne kontakte dovode do većeg zadovoljstva životom.

Već u srednjoj odrasloj dobi, a posebice u starijoj produbljuju se bračni odnosi te odnosi sa braćom i sestrama. Nadalje se kod osoba starije životne dobi kontakti s poznanicima i spremnost na stvaranje socijalnih odnosa naglo umanjuje jer u procesu starenja pojedinci odabiru samo one socijalne kontakte koji dovode do pozitivnih emocionalnih iskustava, dok one koji mogu imati negativan utjecaj ili pak iziskuju više energije obično izbjegavaju. Kako su socijalni kontakti svedeni na minimum, potreba za povezanošću s obitelji postaje još snažnija. Proces starenja donosi određene promjene kao što su odlazak u mirovinu, funkcionalna nesposobnost, povećani rizici od bolesti, financijska ovisnost, socijalna isključenost i gubitak bliskih osoba.  Na taj se način kod starijih osoba povećava potreba za potporom obitelji i zajednice. Obiteljski su odnosi biološki određeni i često obilježeni osjećajem dužnosti te se zato smatraju najpouzdanijim socijalnim resursima osiguranja skrbi za starije osobe. Starije osobe najviše žele i očekuju podršku bračnog partnera, zatim od djece, unuka, braće ili sestara i ostalih članova šire obitelji (nećaci). Često se događa gubitak bračnog partnera stoga je u tim trenucima važna bliskost i podrška u obliku razumijevanja i suosjećanja obitelji. Ta se bliskost može ogledati  u financijskoj pomoći koja može olakšati život onim članovima obitelji kojima je to potrebno, isto tako je važna i pomoć od mlađih članova pri ispunjavanju onih obaveza koje više ne mogu samostalno obavljati. Osim supružnika, dijete je roditelju prva i najvažnija bliska osoba na koju se može osloniti i od koga može očekivati razumijevanje i podršku. Isto tako za starije osobe je važno da se osjećaju prihvaćeni i da mogu participirati u obitelji na bilo koji način, a posebno kada se radi o ulozi bake i djeda. Na taj se način osjećaju korisno, daje im se određeni značaj te im olakšava prevladavanje usamljenosti. Općenito, izvor zadovoljstva i socijalne podrške starijima čine društvo i emocionalna potpora djece, rođaka i prijatelja. Starijim osobama ugodno je provoditi vrijeme s bliskim osobama i s osobama od povjerenja kojima se u svakom trenutku mogu obratiti za pomoć i dobiti podršku. Prema brojnim istraživanjima, upravo je obitelj primarni izvor socijalne podrške starijim ljudima. Nažalost, danas u vrijeme moderne civilizacije postoji kronični nedostatak vremena i primarne obitelji jedva da ostaju funkcionalne stoga skrb o starijima postaje „nemoguća misija“. Posebno stresno i teško bude obiteljima kada se ne mogu brinuti za svoje starije koji više nisu u mogućnosti samostalno funkcionirati te su primorani smještavati ih u domove za starije. S tom vrstom odvajanja teško se nose osobe starije životne dobi jer napuštaju svoj dom, poznato okruženje i ljude te ulaze u nepoznati organizirani  sustav. No, i smještavanjem starijih u domove ne mora nužno značiti i otuđivanje i napuštanje. I dalje važnu ulogu ima povezanost kroz redovne posjete i komunikaciju bilo telefonom ili nekim drugim načinom moderne tehnologije. Jer da bi se starija osoba i dalje osjećala sigurnom, prihvaćenom i neusamljenom podrška obitelji i dalje ostaje ključna. Odvajanjem starijih od obitelji, interakcije i međusobna briga ne prestaju iako se količina kontakata između roditelja i djeteta smanjuje to ne znači da je i manje kvalitetna. Obiteljska podrška ima zaštitnu funkciju i pozitivan učinak jer pozitivno utječe na suočavanje s različitim problemima, umanjivanje stresa, bolju prilagodbu novim situacijama te izuzetno pozitivno utječe na zdravlje i kvalitetu života.

I na kraju možemo zaključiti da je obitelj, bez obzira u kojoj se životnoj dobi nalazili, mjesto gdje je ljubav, kao temelj života, bezuvjetna. To je mjesto gdje se istinski osjećamo voljenim i prihvaćenim, mjesto primanja i davanja i obzirom na to, bez obzira na sve promjene koje se događaju u modernom društvu i sva otuđenja, obitelj ne smije nestati. Iako je obitelj danas u velikoj krizi, ne smijemo dopustiti da se obezvrijedi i da se stavi u drugi plan u odnosu na interese zajednice i pojedinca, odnosno zadovoljavanje trenutnih i individualnih potreba. Ako nestane obitelji nestati će i istinske vrijednosti ljubavi koja se temelji na davanju i primanju te empatiji, nestati će mjesto odgoja, prihvaćanja i razumijevanja. Nestati će „mirna luka“ u koju na kraju dana svi uplovljavamo i najgori i najcrnji scenarij je propast civilizacije. Nitko i ništa ne može zamijeniti obitelj i u cilju svih nas je da je čuvamo i njegujemo sve vrijednosti koje je suštinski obilježavaju.

 

 

Nevenka Vlah, univ. mag sanit.publ. socijalne medicine

Nastavni zavod za javno zdravstvo PGŽ

Ostavite Vaš komentar!

Napomena: polja označena zvjezdicom (*) su obvezna.

Ime (nadimak)(*)

Email (*)

Web stranica

Komentar (*)

Δ