Prevare nekad i sad

Svakodnevno slušamo upozorenja policije  i drugih da ne nasjedamo raznim prevarantima, naročito mi stariji. Pustimo ih u kuću puni povjerenja, jer oni će nas izmasirati posebnim aparatom i to besplatno. A onda shvatimo, dok smo mi mirno sjedili, njegov kolega je pokupio sve vrijedno iz naših ladica.

Ili nasjednemo na navodno pronađeni „zlatni“ lančić. Osobno sam skoro nasjela na taj štos u početku, kada još nisu kružile priče.

A da su moderni prevaranti dobro naučili zanat nekadašnjih“gatarica“ koje su obilazile kuće proričući sudbinu, svjedoči priča:

Moju je nonu boljela glava. Rekla je kćerki da  ide leći a ona neka zatvori vrata iz vana i ide se igrati. No, taj čas je na vrata došla „gatarica“ čula je razgovor i rekla joj: “Otvori, prijateljice, pomoć ću ti da ozdraviš. To nije bolest , nego ti je nabačeno preko jedne crne kokoši. Nju moramo zaklati i perje prosuti po tvom dvorištu. Ti sve to perje pregazi i bit ćeš zdrava.“

Nona je povjerovala. Donijela joj je crnu kokoš a ona ju je samo jako pritisnula uz sebe i kokoš je uginula. Zatim ju je očerupala i dala noni perje da ga prospe po dvorištu.

Kad je nona izašla, žena je rekla djevojčici: “Ako hoćeš da ti mamu više ne boli glava  spremi u ovu maramu šećer koji imate, a u ovu drugu stavi komad mesa. A bile su to nonine marame.

Kako nisu imali mesa djevojčica je stavila komad slanine. Tada se je nona vratila ali „gatarici„ nije bilo ni traga. Nestala je sa kokoši, šećerom, slaninom, maramama i kaputom koji je visio na vratima.

Moju je nonu tek tada zaboljela glava. Uvijek ista lakovjernost i isti motivi a različite vrijednosti.

Meri Minić

Ostavite Vaš komentar!

Napomena: polja označena zvjezdicom (*) su obvezna.

Ime (nadimak)(*)

Email (*)

Web stranica

Komentar (*)

Δ