Recept za dugovječnost
Mnogi za nas „ penziće“ misle i kažu da smo stari.
Mi kažemo: nismo stari samo imamo puno godina.
Svakodnevno ga viđam u susjedstvu. Ranim jutrom, vrlo uredan sa šeširićem na glavi odlazi na tržnicu Zamet i tamošnje trgovine u nabavku. Pomaže svojoj supruzi koja se nešto slabije kreće. Hodam otraga, promatram ga i po brzini njegovih koraka ne prepoznajem devedeset šest godišnjaka.
Gospodin Luigi sa suprugom Biserkom (nešto malo mlađom od njega) stanuje u mojoj blizini. Često ih vidim, uvijek dobro raspoloženi spremni za poslijepodnevno ćaskanje na klupi ispred zgrade.
Od mnogih priča iz njihovog dugog i bogatog života zapamtila sam nekoliko zanimljivosti.
Upoznali su se u Mariboru davne 1947 godine kada je g. Biserka, nakon izbjeglištva, došla u posjet svojoj sestri. Bio je prvi dan njenog boravka, pozvao ju je na ples i ona je pristala. Čini mi se, kad ih gledam, da taj ples još uvijek traje.
Luigi će šaljivo reći da on pleše kako njegova Biserka svira. Još će reći da su ga u životu pustili i Talijani i partizani a da ga ona drži već 6o godina. Pri tome, očima punim ljubavi i poštovanja gleda u svoju Biserku.
Došao je u Jugoslaviju ka talijanski vojnik pa kad je zarobljen 1943. prešao je u partizane i do kraja rata, kao vrsni automehaničar radio na održavanju i vožnji raznih vozila.
Vjenčali su se u Novoj Gradiški gdje je radio na autoputu Zagreb – Beograd. Pretpostavljeni mu je bio visoki dužnosnik Centralnog komiteta i on je pun straha otišao do njega da mu objasni kako njegov brak neće biti važeći ako se ne vjenča u crkvi. Šef ga je saslušao rekao:“ Pa idi, tko ti brani.“
O svim ljudima u životu priča samo lijepo, kaže da mu nitko nikada nije napravio ništa loše, da su ga svi voljeli. Uzvraćao je to svojom dobrotom, predanim radom, razumnim mislima i riječima. Rekla bih, da je to izvrstan recept za dugovječnost. I kad bi nas više bilo ovakvih kao on, život bi na ovoj planeti bio mnogo lakši i ljepši.
Kako na sve ovo reći da je gospodin Luigi star? Ne, on samo ima puno godina.
Pisat ću vam o njemu opet kad navrši 100 godina, ako ja budem još među vama.
Za KSO Zamet
Meri M
1 Komentar + Dodajte komentar
Ostavite Vaš komentar!
Napomena: polja označena zvjezdicom (*) su obvezna.
svka cast ,,,ovom prilogu …..poznajem gospodina Luigia i njegovu kcer Katicu …….radile zajedno u HP-,,,a gospodin je pravi signor ……pametan ….lijepo ana ragovarati …naucio hrvatski ,,,,,,i znao pricat dogodovscine kada je dolazio u grad da posjeti svoju kcer ……zelim da dozivi stotu sa svojom gospodom …..a moja Kate ce isto tako …jer ima karakter na Luigia ……poz,,,,,svima a pogotovo zamecanima