Riječka Luka u novom ruhu

Mar 28, 2014 od urednistvo    Nema komentara    Objavljeno u: Aktualno, Osobni dojmovi

Kad prošećem lukom  i zastanem na gatu Karoline Riječke, pogled mi odluta preko cijelog lučkog bazena do vrha Učke gdje sunce zalazi svaki put drugačije. Uz gatove na vezu povremeno se vežu ribarske brodice jedna uz drugu u nizu, tako da je lukobran dobio ruho prometnih aktivnosti kad se vrši iskrcaj ulovljenih riba. Naravno, sve je to u minijaturnoj izvedbi prema nekadašnjim, velikim, prekooceanskim brodovima, o čemu svjedoče dizalice na svojim postoljima, i svojim mirovanjem prizivaju prohujalo vrijeme.

Pogled plijeni nekadašnja putnička obala gdje su na vezu bijeli putnički brodovi, koji su prometovali u doba kada su prevozili putnike bez vozila. Tako stoje na nijemom vezu pretvorene u ugostiteljske objekte, a osjećaji ostaju u mislima kao da će krenuti po voznom redu na svoja odredišta diljem Kvarnera. Nekada je bilo nezamislivo da luka ne vrvi od mnoštva, gdje se odvijao život uz drvene trabakule, bačve, vina i ulja, a lukom je odjekivao odjek “OJ SOKOLIĆU MOJ”.

Danas je drugi sokolić na vezu uz ugostiteljski objekt na Gatu, sav blistav, obasjan jutarnjim suncem, sa zlatnim slovima na koverti, uz svoju ljepotu plijeni pogled svakog prolaznika. Crna ljepotica na istočnom vezu uz šetnicu kao da komunicira s drugom ljepoticom pored nje čije blještavilo nimalo ne zaostaje, što je karakteristika super luksuznih brodica, u pučanstvu spominjane kao jahte, koje kao da ne pripadaju ovom svijetu gdje je luka sa svojim pristaništima bila utočište težaka i ribara.

Spušta se večer, sunce zalazi za Učkom, a ptice u velikim jatima odlaze na počinak isto kao u minulim vremenima.

K.S.O. „Bulevard“ – Zvonko Maratović

Ostavite Vaš komentar!

Napomena: polja označena zvjezdicom (*) su obvezna.