Komunikacija s osobama starije životne dobi
Svakodnevno se susrećemo sa starijim osobama, bez obzira na to je li to netko blizak unutar naše obitelji ili osobe koje sretnemo u prolazu. Od njih možemo mnogo naučiti zbog njihova velikoga životnog iskustva. No pitanje je kolika je zdravstvena pismenost osoba starije životne dobi i kako im možemo pomoći da ostvare bolju komunikaciju sa zdravstvenim djelatnicima. Danas se najviše informacija dobiva korištenjem interneta. Iako često mislimo da se osobe starije životne dobi ne znaju služiti internetom te da su nezainteresirane za učenje, trebali bismo ih zainteresirati i educirati. Time bismo omogućili osobama starije životne dobi pristup provjerenim informacijama o zdravstvenom problemu te značajno povećali njihovu zdravstvenu pismenost.
Mogli bismo ih uputiti i na gledanje televizijskih emisija o zdravlju što bi značajno poboljšalo razumijevanje određenih zdravstvenih pojmova. Poticati osobe starije dobi da pitaju o svom zdravlju Osobe starije životne dobi treba poticati da pitaju zdravstvene djelatnike sve ono što im nije jasno u vezi s njihovim zdravstvenim stanjem kako bi smanjile zabrinutost i pogrešna stajališta u vezi sa svojom bolešću. Važno je napomenuti da se zdravstveni djelatnici često služe stručnim terminima koji su nerazumljivi općoj populaciji te i mlađi ljudi često imaju poteškoća s razumijevanjem svoga stanja i preporuka. Stoga nitko ne bi trebao osjećati strah ili nelagodu, dodatno pitati o svojoj bolesti i tražiti pojašnjenja. Kako kod svih osoba tako i kod osoba starije životne dobi možemo naići na određene prepreke u komunikaciji. Važno je procijeniti opće stanje osobe, odnosno ima li problema sa sluhom, vidom ili neke druge poteškoće te, uzimajući to u obzir, odabrati prikladan način komunikacije koji može biti i u pisanom i u govornom obliku. Uz usmeno davanje informacija potrebno je uvijek dati i pisane informacije koje mogu biti i u obliku brošura kako bi izgledale zanimljivije i kako bi se osobe u svakom trenutku mogle prisjetiti onoga što im je savjetovano. Svaka je osoba individua i treba joj pristupati na taj način. Ne smijemo misliti da se sve osobe određene životne dobi ponašaju jednako te da razumiju na jednak način. Komunicirati treba na način da budemo okrenuti prema osobi s kojom razgovaramo, da imamo dovoljno vremena za komunikaciju i da dopustimo osobi da pita sve ono što je zanima. Provjeriti razumijevanje Na kraju komunikacije potrebno je zamoliti osobu da ponovi ono što smo joj rekli kako bismo procijenili je li sve razumjela i zapamtila. Iako neverbalnu komunikaciju ne možemo jednostavno kontrolirati, bitno je osvijestiti je i pokušati je primijeniti na pravilan način. Ako nam se neverbalna komunikacija, odnosno govor tijela ili izraz lica ne poklapaju s onime što govorimo, osoba će to prepoznati i imat će manje povjerenja u ono što govorimo.
Stručni termini često nerazumljivi Stručni termini često su nerazumljivi za cjelokupnu populaciju pa je od velike važnosti provjeriti razumijevanje. Ako neki pojam nije jasan, valja ga objasniti na razumljiv način. Komunikacija bi trebala biti ugodno iskustvo za obje osobe koje u njoj sudjeluju i omogućiti obostrano učenje i napredak.
Pišu Matea Mijac, studentica preddiplomskoga stručnog studija sestrinstva Fakulteta zdravstvenih studija Sveučilišta u Rijeci i Barbara Malašević, bacc. med. techn., mag. nutr. clin.
Preuzeto sa: https://zzjzpgz.hr/narodni-zdravstveni-list/nzl-tekuca-godina/ozujak-travanj-2023/ , NARODNI ZDRAVSTVENI LIST dvomjesečnik za unapređenje zdravstvene kulture, Nastavni ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE U SURADNJI SA HRVATSKIM ZAVODOM ZA JAVNO ZDRAVSTVO ZA IZDAVAČA doc.dr.sc. Željko Linšak, dipl.sanit.ing.