Zaboravljena obećanja
„Mnogi gradovi diljem Europe imaju spilje uređene u gradu koje posjećuje veliki broj ljudi a pogotovo turista.“ Citat je iz predavanja prof. Srećka Božičevića 2005. godine na dan zaštite prirode i Međunarodnog dana biološke raznolikosti održanom u prostoru RI-info na Korzu.
Čitajući članak o tome objavljen 2008. godine zanimalo me što se sa spiljom na Zametu dogodilo od tada. Možda i nju posjećuju brojni građani i turisti a da ja slučajno ne znam za to. Otišla sam u obilazak. I znate li što se promijenilo? Ništa. Ozidani ulaz i dalje stoji samo obrastao u zelenilo, mreža na ulazu i dalje stoji sada već prilično zahrđala kao i stepenice unutar spilje koje se naziru ispod zelenila i otpada.
Zanimalo me kako to da se sve ovo vrijeme nije moglo nešto urediti a napravljeni su planovi i nacrti kako bi sve trebalo izgledati kada bi bila otvorena za javnost. Dobila sam informaciju da o Zametskoj pećini vodi brigu Javna ustanova za zaštitu prirode, a kako znamo da novaca nema…
Mnogi europski gradovi brinu o svojim spiljama pa ćemo možda i mi kada postanemo europski grad znati i moći brinuti o našoj zaboravljenoj ljepotici. A možda ćemo morati čekati da prođe još koji mandat da bi uređenje spilje bio prioritet. Prije toga, svakako ćemo dočekati novu knjižnicu i autobusnu stanicu u Rijeci o kojima se toliko piše.
Mislim da bi sigurniji put za ostvarenje ovih ciljeva bio, da se pokušamo vratiti zaboravljenom „samodoprinosu“ kojim je nekada izgrađen veći broj objekata u našoj županiji na zadovoljstvo svih nas.
Nema komentara. Budi prvi!
Ostavite Vaš komentar!
Napomena: polja označena zvjezdicom (*) su obvezna.