To nisam ja…

Bilo je tmurno i hladno zimsko jutro. Teško sam ustala iz
kreveta i polako krenula u kupaonicu. Putem sam bacila pogled na ogledalo u
hodniku kao i svaki dan. Stala sam zapanjena. Prvo mi je bilo upitati se – Tko
je ova ženska osoba? Što radi u mom stanu? To nisam ja!

Žena me je gledala tužnim, umornim pogledom, naborana lica i
nekim sjetnim osmjehom. Učinila mi se poznatom, bila mi je draga.

Rekla sam joj: „Sačekaj me ovdje. Kad se vratim iz
kupaonice, nas ćemo dvije  popričati uz
šalicu kave.“

Dočekala me je vedrog pogleda, bore su nestale a sjetni
osmjeh pretvorio se u glasan smijeh.

„Vidim da si već bolje“ – rekla sam joj. „ Najprije ćemo nas
dvije nešto pojesti, a kad popijemo kavu biti ćeš još bolje. Zatim ću te
povesti u šetnju, jer se škrto zimsko sunce upravo pojavilo. Drugi tjedan
odvest ću te u klub starijih osoba Zamet da zajedno dočekamo „Zametske zvončare
i maškare“. Tamo možemo i zaplesati.“

Nije mi odgovorila, samo se osmjehnula raširenih očiju a ja
sam razmišljala kako neke starije ljude moraš silom natjerati na izlaske i
zabavu.

Ugodno sam se osjećala šećući uz more, znajući da sam
napravila pravu stvar.

Ako se i vi pogledate u ogledalo, zaboravite sve obaveze, i
izađete u šetnju provest će te ugodan dan.

Za klub Zamet

Meri M

Ostavite Vaš komentar!

Napomena: polja označena zvjezdicom (*) su obvezna.

Ime (nadimak)(*)

Email (*)

Web stranica

Komentar (*)

Δ