Ružićeva ulica
Laganim korakom prolazim Ružićevom ulicom. Na njenom kraju nekada je bila tvornica papira.
Sjećanje me vratilo u srednjoškolske dane kada sam preko studentskog servisa radila u tvornici šibica, gdje smo morali za vrijeme radnog vremena zatvoriti čim više tih malih kutijica, a najdraža nam je bila kuhana marenda u tvorničkoj kantini.
Sada oko sebe vidim neke nove i obnovljene zgrade, te mnogo automobila parkiranih oko njih. Doziva me žubor Rječine i na moje iznenađenje naišla sam na dvije klupice uz samu rijeku. Sjela sam, a pogled mi je odlutao do neba gdje su se skupljali crni oblaci. K njima su se pružali ponositi neboderi na Kozali.
Oko mene galebovi traže mrvice hrane, a na suprotnoj strani Rječine, na krovu trošne kuće, galebovi se okupljaju i glasaju. Vjerojatno će kiša…
Odjednom čujem žamor ljudi, pale se automobili i odlaze…Odlaze ljudi sa svojih radnih mjesta ka svojim domovima.
Parkiralište iza mene se ispraznilo, žubor nabujale Rječine opet se čuo. Vratio se mir u ovaj dio grada.
Enza Vaccaro, KSO Belveder-Kozala
Nema komentara. Budi prvi!
Ostavite Vaš komentar!
Napomena: polja označena zvjezdicom (*) su obvezna.