Čudni snovi

Često sanjam o dugim šetnjama parkovima i dječjim igralištima kojih nema više.

U posljednje vrijeme imam neke čudne snove. Vjerojatno je to posljedica prisutnih razgovora kako građani mogu dati prijedloge za uređenje okoliša u svojim Mjesnim zajednicama.

Često sanjam o dugim šetnjama parkovima i dječjim igralištima kojih nema više. Oni jesu tu ali opet nisu. Skinute su ljuljačke i klackalica, mali vrtuljak i klupe uokolo.

Sad slobodno šećem tim prostorom i samo pazim da ne zagazim u pseći izmet. Odjednom, kako se to u snovima događa, ugledam veselu djecu i njihove mame kako radosno skakuću po novom toboganu, neobičnom dvorcu punog tornjića i mostića. Promatram ih, zaboravim svoje godine i poželim se zaljuljati na nekoj ljuljački kao i oni. Ali…..

Ah, taj san. Opet sam u nekom parku, ne prepoznajem ga. Na ogradi je natpis: „Igralište za starije“

Vrata su širom otvorena, zavirim. Stariji gospodin vježba na spravi za hodanje, moja susjeda diže neke zanimljive utege. Nekoliko šetačica u ugodnom razgovoru beru tratinčice i hrane golubove.

Ugodno sam iznenađena. Uđem :“Evo i mene u vaše društvo“ viknem i….probudim se.

Za klub Zamet Mila M

Ostavite Vaš komentar!

Napomena: polja označena zvjezdicom (*) su obvezna.

Ime (nadimak)(*)

Email (*)

Web stranica

Komentar (*)

Δ