Postoje li obični ljudi?

May 17, 2016 od     1 komentar     Objavljeno u: Aktualno, Osobni dojmovi

Što je to što ljude svrstava u obične, neobične, važne i nevažne? Tko odlučuje da su neki ljudi obični i  nevažni, a drugi nisu?

Donosimo nekoliko priča koje mogu pomoći u toj dilemi:

Svaki dan, po svakakvom vremenu, ovi ljudi ustaju, da prikupljanjem onoga što su drugi ljudi ocijenili kao nepotrebno, osiguraju sebi pravo na život. Pravo koje smo svi dobili rođenjem i obvezu da taj život čuvamo dok priroda ne odluči drugačije. U toj svojoj borbi, nerijetko nailaze na poniženje i prezir, ali oni se i dalje hrabro bore da ispune svoju obvezu.

Jesu li oni obični ljudi?

Gabriela Šoškić, selo PInezići br. 8 , kaže da je obična žena.  Već se osam godina bori s rakom, svojim vlastitim alternativnim metodama, prkoseći svim standardnim medicinskim tretmanima, sukobljavajući se sa nerazumijevanjem i strahom njenih bližnjih i osudom medicinskih stručnjaka. Uzela je odgovornost za svoj život u svoje ruke, radi, predaje, putuje po svijetu i živi punim plućima!

Je li ona obična žena?

Slavica Velčić, A.Barca 3D, Rijeka, na pitanje: – Da li je obična žena – , odgovara: – Jesam. –

Slavica živi od male penzije sa svojom kćeri koja je u kolicima, bolesna od multiple skleroze od 1996. godine.

Kći je tada imala nepunih 18 godina. Slavica je uvijek nasmijana, vesela i u svakom trenutku spremna priskočiti u pomoč.

nona i nono s unucima

Je li ona obična žena?

Upravo je u toku seminar: – Online novinarstva-, pod pokroviteljstvom Grada Rijeke, a održava se u prostorijama CTK  Rijeka.

Na seminaru sjedi 20-tak ljudi različitog obrazovanja, imovinskog stanja, spola i životnih iskustava. Zajedničko im je to da su penzioneri i da su hrabro odlučili naučiti nešto novo, iako su u godinama kad takvo ponašanje nije uobičajeno.

Jesu li svi oni obični ljudi?

Ljudi vrlo često koriste neke –uobičajene- nazive koji ih definiraju i dijele. Možda je vrijeme da dublje o njima promisle i promijene ih!

1 Komentar + Dodajte komentar

  • Puno nas je i svi imamo svoj put …. različit životni put.
    U njihovom životu, našem životu ljudi koji nas okružuju nas vole, mrze , ne primjećuju…..
    Neki sretni, neki tužni.
    Svi smo mi ljudi bez obzira koje vjere,koje boje kože, svi smo se mi rodili isti,bez ičega i
    svi ćemo napustiti ovaj svijet isti,bez ičega.
    Samo zdravlja i volje i želje za nekom malom promjenom stvarnosti
    dovoljne su da uneseš malo vedrine, da budeš sretan .. da se osjećaš drugačije,
    pronađi nešto novo što te veseli , tebe ne druge i sretna sam jer sam i ja jedna od ovih 20-tak ljudi koja je odlučila naučiti nešto novo

    Život je previše kratak,. I budi sretan jer za ostalo nemaš vremena.

Ostavite Vaš komentar!

Napomena: polja označena zvjezdicom (*) su obvezna.