Vrbnički biser

Da i u poznim godinama možeš biti ugodan i drag za sve oko sebe svjedoči meni poznata „Bodulčica“ Marica.
Rekla bih za nju da je „otvorena knjiga“ u kojoj se puno toga može pročitati i naučiti. Jedna je od rijetkih osoba koja je sačuvala dio prošlosti svoje obitelji kao i cijelog Vrbnika.

U ruke joj je došla “Povijest duša“ što joj je poklonio prijatelj a vodio ju je svećenik u Vrbniku do 1926. Godine. Ona ju s velikim interesom i ljubavlju nastavlja voditi. Tako, ako poželite saznati nešto o svojim korjenima u Vrbniku, samo joj se obratite s molbom. Sve će vam reći. Čiji ste i odakle ste.

Još bih rekla da je puna „vrnjica“ priča i uspomena o svojem ocu pomorcu, o majci koja ga je čekala. S pričama i pjesmama koje je kao mala slušala od starijih za dugih zimskih večeri uz toplu peć. Taj živi govor obilježio ju je za cijeli život. Zavoljela je knjigu, pisanje i slaganje stihova.Upila je u sebe tu starinu, na temelju koje su izašle nebrojene priče i pjesme.I danas je otvorena za razgovor o svemu što vas zanima ,a najviše voli pričati o prošlim događajima i načinu života. Zapisala je neprocjenjivo bogatstvo čakavskog-vrbenskog govora kroz priče i običaje u u Vrbniku sakupljene u knjizi““Šepićani srca i mora“ izdanu 2008. G. U sklopu knjige „Radijske štorije od zajika znutri“ Vlaste Sušanj- Kapićeve štampani su joj vrbnički običaji koji su bili emitirani na Radio Rijeci.

A njena kuća pravi je mali muzej čije eksponate sam imala priliku vidjeti ovih dana. Prošetala sam spavaćom sobom njene majke iz 40-ih god. prošlog stoljeća. Ugodnim, sjetnim glasom opisivala mi je svaki dio namještaja, stare „veltrine i bavule“, svaku uspomenu. Na krevetu je lutka u „puntinu“ u kojem su se krstila sva djeca u njenoj obitelji. Od oca preko rodbine do njenog sina. Posebno me se dojmila lutka obučena u haljinicu koju je ona dobila i nosila kad je imala 13 mj. Ormari prepuni ručnog rada i neizostavni „ Tesnec“ – vrbnička nošnja o kojem mi je ispričala pravu malu povijest.Tu neobično lijepu nošnju izrađivale su siromašne žene ali ih same nisu smjele nositi. To je bilo dozvoljeno samo viđenijim i bogatim obiteljima. Kasnije, kad se to promjenilo nose ga mladi u svečanim prilikama. Svoj „Tesnec“ ima od bake koja ga je izradila upravo za nju.

Kuhinja namještena točno kako ju je ostavila njena mama. Nisam se mogla nagledati tih sitnica koje su mi šaptale o prošlosti. Zadržala sam se dulje od predviđenog.

Vratile smo se u njenu sadašnju kuhinju, gdje u udobnom starom naslonjaču sjedi, čita, piše i uživa u uspomenama oko sebe. Pred vratima cvijeće, na prozoru starinski domaći zvončići (Fuksija). A na stolu- sadašnojst . Priprema za novu knjigu „ Antologija pjesništva otoka Krka“ čija je promocija bila u osmom mjesecu ove godine u Omišlju.
Ovoj vrbničkoj kroničarki poželjela sam još mnogo priča, stihova i članaka, te joj zahvalila što kao mali morski biser sjaji u našim životima i obogaćuje nas.

Za klub Zamet
Meri M

Ostavite Vaš komentar!

Napomena: polja označena zvjezdicom (*) su obvezna.

Ime (nadimak)(*)

Email (*)

Web stranica

Komentar (*)

Δ