Olaf i B.B.
Objavljeno u: „Da, izgubio sam nogu. Sestru Gemu i mene ostavili su u Gorskom Kotaru, negdje oko Zlobina. Bili smo mladi i plašili se svega, pa i ljudi koji su nam hranu ostavljali, a onda se sklanjali.
Tako smo preživljavali. No, u predvečerje jedne zimske noći, noga mi se ukliještila u pukotinu kamena. Nisam je mogao izvući, ali sam imao sreću, jer su drugi dan ljudi to primjetili. No. sestra Gema nije im dozvolila da mi priđu. Branila me . Tek su me stručnjaci uspjeli osloboditi, ali su mi morali odrezati nogu, jer je bila smrznuta. Tako smo dospjeli u udrugu „Traži se prijatelj“ kojoj smo beskrajno zahvalni. Sestru Gemu brzo su udomili. Bojao sam se da mene bez noge nitko neće htjeti. Nisam imao priliku reći da, unatoč invaliditetu, mogu trčati. Kada bi bar postojala Olimpijada za pse. Zasigurno bih osvojio zlato…“
To mi je ispričao Olaf, pas koji živi u mojoj zgradi. Udomila ga je susjeda Barbara. Danas je to sretan pas i ne razlikuje se od drugih. Jedino mu je u očima ponekad vidljiva zabrinutost. Vjerojatno zbog traume koju je preživio.
Svi znamo veliku zaštitnicu životinja B.B. (Brigitte Bardot), pa bi trebali znati i za veliko srce naše susjede B.B. (Barbare Boljkovac) koja živi u našem kvartu, a čija je baka članica našeg Kluba „Krimeja“.
17 Komentara + Dodajte komentar
Ostavite Vaš komentar!
Napomena: polja označena zvjezdicom (*) su obvezna.
Pristupačnost
Tečaj stranih jezika
![[Valid RSS]](https://3dob.rijeka.hr/wp-content/uploads/2012/01/valid-rss-rogers.png "Validate my RSS feed")
Dobro je činiti dobro! Prekrasna priča,te se nadam da će se gospođi Barbari za njenu dobrotu vratiti još veće srce ispunjeno ljubavlju njenih bližnjih.
Bravo Barbara! Nažalost, nismo sviu mogućnosti udomiti najvjernijeg čovjekovog prijatelja, pa mi je to žao. To je velika obaveza.
Da, obaveza je stvarno velika. Morate gledati na psa kao na ravnopravnog člana obitelji, jer u protivnom će netko (pas ili vi) patiti. Treba znati da psi žive i više od 15 godina i treba imati jasnu viziju što i kako s njim (i sa sobom) za to vrijeme. Što ako idete na put, što ako ste vi, pas ili drugi član obitelji bolesni itd. U krajnjoj liniji, imati psa nije jeftino.
Ali, postoje drugi načini kojima možete pomoći: udruga za zaštitu životinja ima puno, i sve trebaju pomoć u vidu volontiranja (šetanja pasa), donacija hrane, potrepština, novaca za veterinarske troškove (kastracije, liječenja) itd. Pa čak i jednostavna stvar poput dijeljenja oglasa može nekom psu ili mački spasiti život.
Barbara svaka ti čast. Divno je što si učinila. Ja sam pred 9 godina udomila mješanku ostavljenu na Delti. Ta pseća ljubav i zahvalnost ne mogu se dovoljno dobro opisati.
Odlična priča!!!
Super priča!
bravo -Gospodja Barbara- veliki primjer ste..
Zivjele sve B.B.-ice koje spasavaju udomacene zivotinje (ali i one divlje)!
Svaka čast gospođi Boljkovac i kad bi barem bilo više takvih ljudi oko nas.
Dirljiva priča koja nikoga ne ostavlja ravnodušnog. Kažem nikog iako nije baš tako . Nažalost još uvijek ima onih koji nevole životinje , čak što više muče ih i ubijaju . To govorim iz osobnog iskustva jer sam doživio da mi lovac pred očima ubije psa . Iako je zakon tu izričit ali naše pravosuđe pronađe tu puno okolnosti , nepredviđenih momenata i bla , bla.
“Ne postoje ljubitelji životinja! Postoje ljudi koji jednostavno imaju više osjećaja za druge, ljudi kojima je žao kada bilo tko, pa i životinja umire u mukama, i ljudi kojima je žao kada bilo tko, pa i životinja hoda gladna. To su ljudi koji ne okreću glavu od drugih živih bića. Nema tu ničega ekstremnog i nije to nikakvo ljubiteljstvo životinja. To je ljudskost. Da svi imaju ljudskosti u sebi ne bi se neki nazvali ljubiteljima zivotinja. Jednostavno bi svi bili ljudi i ljudskost ne bi bila ekstremizam! ”
Preuzeto sa Facebooka udruge Traži se prijatelj
Spašavanjem ovog psa g-đa Barbara nije promijenila svijet ali za tog psa svijet se promijenio zauvijek :)
Dirljiva priča u kojoj je čovjek postupio čovječno.
Diriljiva prica o sudbini jednog psa. Poucna za djecu.
Baš lijepa priča.
Dirljiva priča… Lijepo djelo koje se danas, nažalost, rijetko vidi.
Stvarno dirljiva priča.
I čovjek ponekad zna biti dobar pseći prijatelj! Sve pohvale našoj B.B. i autoru ovog članka koji je ovu lijepu priču podijelio sa svima nama!
:)