Sakrij pa uštedi

Sve tako razmišljajući nasmijem se na glas. Sjetim se nekih priča iz života. Čude se moji ukućani: znaju kako ljudi pričaju sami sa sobom kada imaju neki problem,ali nisu znali da se može i  smijati sam sa sobom. Pitaju me, kakav to  smiješni problem imam.

„Evo,razmišljam,ako bih počela štedjeti od svoje mirovine kuda bih spremila tu ušteđevinu.  Banke nisu sigurne a i tko bi uzeo moju crkavicu. Oni barataju s velikim ulozima.“

„A da staviš u ormar u neko skrovito mjesto?“-savjetuju me.

„E, upravo tome se i smijem. Sjetila sam se moje prijateljice koja je u ona zlatna,radna vremena štedjela i slagala u ormar. Nakon dužeg vremena prihvatila se velikog spremanja. Vadeći robu iz ormara, najednom je zanijemila.  Počele su letjeti veće i manje novčanice po sobi,koje više , na žalost, nisu vrijedile.

Smijala sam se dok mi je to pričala a ona je skoro zaplakala. Nije mi rekla koji je bio iznos već samo:“Nikada si to neću oprostiti.“

„ A onda spremaj u neku kutiju na tajnom mjestu“

Imam  i za to priču:

„Žena je krijući od muža spremala malo novaca za svoje potrebe u muzičku kutiju na balkonu. Kako to obično bude u našim „Sretnim „ brakovima, muž je kutiju poklonio prijatelju bez njenog znanja.

Odmah su ju htjeli isprobati, pri tom su se otvorila mala vratašca i pod je u trenu bio posut papirnatim i metalnim novcem. Darivatelj se prenerazio,ali je bio bolje sreće nego moja prijateljica. Njegov novac je bio važeći. Hitno ga je pokupio i nestao. Nije rekao ni HVALA.

Što se dalje događalo sa supružnicima,to je već za drugu priču.

Tako bi i moja kutija mogla završiti u pogrešnim rukama jer sam sve zaboravnija.

Ispada, da nam je mala mirovina zapravo prednost. Skrpaš nekako kraj s krajem i nemaš brige.

Bolje spavam i imam samo bore smješka.“

Meri Minić

Ostavite Vaš komentar!

Napomena: polja označena zvjezdicom (*) su obvezna.

Ime (nadimak)(*)

Email (*)

Web stranica

Komentar (*)

Δ