Košarica dobrote
Naše godine očekuju od nas da se pobrinemo za pomoć koja nam je potrebna. Kućanski poslovi nekako zaostaju, nabavke hrane nam sve teže padaju . Duge popodnevne sate rado bismo proveli u ugodnom društvu mlađih osoba.
I sama se u posljednje vrijeme bavim tim mislima, pa me dirnulo saznanje kako se u manjim otočnim mjestima vodi briga o starijima.Tamo je saživio jedan humani običaj da se o onemoćalim roditeljima brinu njihova djeca. Obitelji se brinu na različite načine već prema svojim mogućnostima i navikama. Neki roditelji koji su pokretni borave povremeno kod jednog pa kod drugog sina ili kćeri. Drugi koji se ne mogu odvojiti od svog doma žele da im djeca ili bliži rođaci dolaze pomoći.
Kad sam jednog dana u susjedstvu opazila košaru punu hrane pripremljenu kraj auta sa čuđenjem sam upitala susjeda koji se upravo vratio iz polja:“ Kamo sada idete ovako umoran?“
Kroz smješak mi je odgovorio: “ Danas sam ja Crvenkapica koja nosi baki ručak, malo pomoći i utješnog razgovora.“
Ova suvremena Crvenkapica sjela je u auto i bez straha pred vukom ili mračnom šumom otišla do bake. Jedini je nedostatak u ovoj priči što putem neće moći ubrati kiticu cvijeća koja bi vjerujem obradovala baku.
Želim svima nama ovakvu, makar i skromniju košaricu koju nosi vrijedna ruka i dobro srce kao u mojeg susjeda.
Za klub zamet
Meri M
Nema komentara. Budi prvi!
Ostavite Vaš komentar!
Napomena: polja označena zvjezdicom (*) su obvezna.