Al’ kad vidjeh

Šetam Korzom, razgledavam izloge i razmišljam… Najednom ispred mene, slabo obučen i bos, sjedi dječačić. Lice mu je blijedo, umorno i tužno. Ispružio svoju nejaku ručicu, šuti i čeka… Čeka i gleda hoće li mu netko od prolaznika dati kunu ili dvije…

Pitam se : Ima li to dijete roditelje?  Brine l itko o njemu ili ga je netko natjerao da prosi? Je li danas nešto pojeo? Gdje spava?

Jako me se dojmila ta slika, koju sam opisala kratkim stihovima:

Htjedoh pjesmu napisati

o tom kako lijep je

ovaj svijet,

al kad vidjeh

dječakovo tužno lice

bacih papir

i ne htjedoh više

opisati tužan svijet.

Enza Matijević

Ostavite Vaš komentar!

Napomena: polja označena zvjezdicom (*) su obvezna.

Ime (nadimak)(*)

Email (*)

Web stranica

Komentar (*)

Δ