Važnost cjeloživotnog učenja nakon odlaska u mirovinu

Učenje ne prestaje završetkom formalnoga obrazovanja- učimo svakodnevno i učenje je nužno za naše funkcioniranje u bilo kojoj dobi pa i nakon odlaska u mirovinu

 

Imate naviku pregledavati Internet i tražiti zanimljive sadržaje, privukla vas je ova tema? Ako je odgovor potvrdan, vi ste osoba koja potvrđuje ulogu cjeloživotnog učenja na vlastitom primjeru. Pripadate li generaciji rođenoj prije 1960-godine vrlo vjerojatno tijekom svoga formalnoga obrazovanja niste učili kako koristiti računalo, a ipak se sada uspješno snalazite. Kao i svi tzv. digitalni doseljenici (Prensky 2001) kako ne bi bili marginalizirani želite naučiti koristiti pametne mobitele ili kako se uključiti na neku od online društvenih mreža ili pratiti najnovije vijesti na nekom od portala.

Usvajanje novih znanja i razvoj novih vještina i u odrasloj dobi postaje nužno za razvoj kompetencija potrebnih u suvremenom svijetu u kojem dominira tehnologija. Stoga ne iznenađuje podatak kako je i starijoj dobi najveći interes za cjeloživotnim učenjem iskazuje upravo za razvoj informatičke pismenosti, upotrebu računala i informatičke tehnologije koja je postala dio svakodnevnog funkcioniranja. Uspješnom korištenju tehnologije prethodi učenje, a kada se jednom ovlada bazičnim znanjima, tehnologija omogućuje daljnje učenje.  

Učimo tijekom cijeloga života i time pokazujemo našu spremnost na prilagođavanje izazovima s kojima se moramo suočavati u promjenjivom i sve kompleksnijem okruženju. Učenje može biti potaknuto potrebom odgovaranja na te promjene, u mlađoj i srednjoj dobi nužan je preduvjet poslovne efikasnosti, ali isto tako, a posebice u starijoj dobi, može proizlaziti iz potrebe za zadovoljenjem osobne znatiželje za novim spoznajama.  

U ovom tekstu izdvojene su informacije o važnosti učenja u starijoj dobi i primjerima tzv. neformalnog obrazovanja kao oblika cjeloživotnog učenja za osobe treće životne dobi koji uključuju pohađanje nekog obrazovnog programa, tečajeva, radionica ili jednokratnih predavanja.

 

Što kaže znanost: zašto je važno učiti i u starijoj dobi J?

Dosadašnja istraživanja potvrđuju kako se uključivanje osoba treće životne dobi u edukativne programe, uz uvjet zadovoljavajućeg životnog standarda i zdravstvenog stanja, pozitivno odražava na kvalitetu njihova tjelesnog, mentalnog i socijalnog funkcioniranja. Učenje rezultira zdravijim životnim stilom, postavljanjem novih životnih ciljeva i aktivnim socijalnim životom. Premda se najčešće kao primarni motiv uključivanja u edukacije ističe stjecanje novih znanja, a ne druženje s osobama sličnih interesa, iskustvo odlaska na predavanja ili radionice na kraju rezultira novim poznanstvima. S obzirom na to da su osjećaj izolacije i usamljenosti značajni rizični faktori koji doprinose i opadanju kognitivnih sposobnosti (Oancea, 2020), uključivanja u neki program cjeloživotnog učenja višestruko se odražava na očuvanje funkcionalnosti osoba starije dobi.

Istraživanja promjena u mozgu u odrasloj dobi potvrđuju važnost kontinuirane aktivnosti za mentalno zdravlje: funkcioniranje u poticajnom okruženju i održavanje mentalne aktivnosti rezultira rastom novih veza između živčanih stanica. Kao što je tjelesno vježbanje važno za zdravlje srca i krvnih žila, tako je i kontinuirano učenje važno za mozak u starijoj dobi (Nussbaum, 2011). Za razliku od oslanjanja na uobičajene dobro naučene obrasce funkcioniranja, otvorenost za vanjske poticaje i izloženost novim informacijama djeluje pozitivno na razvoj mozga (Merz Nordstrom, 2010). Unatoč opadanju pojedinih funkcija pamćenja ili brzine obrade informacija i postupnog slabljenja  sposobnosti uslijed promjena u mozgu koje nastaju s godinama, potvrđeno je i kako su u starijoj dobi moguće kompenzacije za te promjene i aktiviranje tzv. kognitivnih rezervi. Suvremene spoznaje potvrđuju pretpostavke o plastičnosti razvoja prema kojoj naše sposobnosti i mogućnosti za učenje nisu fiksirane u mlađoj dobi već se brojne vještine mogu razvijati tijekom cijeloga života. U prilog tome su i ranije spomenute informatičke vještine koje su mnogi današnji umirovljenici vjerojatno razvili tek u srednjim godinama ili kasnije, kao i iskustva svih onih koji su tek odlaskom u mirovinu počeli razvijati svoje umjetničke talente.

Uključivanje u različite oblike cjeloživotnog učenja pozitivno se odražava na doživljaj osobne ispunjenosti, povećanje samopoštovanja i životnog zadovoljstva. U programe učenja spremnije se uključuju već aktivne starije osobe sa završenim fakultetskim obrazovanjem koje imaju pozitivan doživljaj sebe u procesu starenja i prepoznaju važnost održavanja mentalnih i tjelesnih kapaciteta, a kontinuirano učenje pomaže im očuvanju tih kapaciteta (Friebe i sur, 2013). Zanimljivo je kako za razliku od onih s početnom višom razinom obrazovanja, veći efekt cjeloživotnog učenja na očuvanje vitalnosti imaju osobe s početno nižom razinom obrazovanja, jer kod njih dolazi do većih promjena u uobičajenom načinu funkcioniranja.  Stoga bi se upravo te osobe trebalo više informirati i poticati na uključivanje u programe cjeloživotnog učenja. Nakon odlaska u mirovinu uključivanjem u neki od  programa cjeloživotnog učenja moguće je nadoknaditi ranije propuštene prilike za učenje sadržaja za koje prije nisu imali vremena ili uvjeta.

Dokaz da je učenje moguće i u starijoj dobi su rijetki umirovljenici koji se uključuju i u neki oblik formalne edukacije koja na kraju rezultira diplomom ili doktorskom titulom i u poznim 90-tim godinama. S novim generacijama umirovljenika moguće je očekivati da će taj trend porasti.

 

Koji su razlozi za neuključivanje u neki oblik cjeloživotnog učenja?

Unatoč prepoznatim pozitivnim efektima cjeloživotnog učenja za starije osobe, još uvijek veliki broj umirovljenika nije zainteresirano za uključivanje u neki od organiziranih oblika učenja. Posebno je to izraženo kod onih pojedinaca koji su već nedovoljno aktivni, manje pokretni i usamljeniji i sa slabijim kapacitete za učenje zbog čega su manje motivirani za neki od programa, a upravo bi njima ovaj oblik aktivnosti mogao pomoći u podizanju kvalitete života.

Zanimljivo je da prema različitim istraživanjima u svijetu i kod nas umirovljenici kao najčešći razlog zašto se ne uključuju u organizirane oblike neformalne edukacije ističu kako nemaju dovoljno vremena te ih sprječavaju druge obaveze.

Osim nedostatka vremena, izvjesno je da postoje i brojni drugi razlozi zašto se radije kao oblik aktivnosti bira nešto drugo, a ne odlazak na neko predavanja ili radionicu. Tako dok su očekivanja o važnosti učenja izražena kada su u pitanju djeca i mladi, kada se govori o mogućnostima učenja u starijoj dobi izostaju pozitivni poticaji te smo spremniji prihvatiti izreku kako se „staroga psa ne može naučiti novi trik“. Upravo je stereotip o problemima pamćenja i zaboravljivosti s godinama, koji je široko prihvaćen i kod samih starijih osoba, jedna od značajnih prepreka uključivanja u cjeloživotno učenje. Zanimljivo je da oni koji su više pod utjecajem takvih stereotipa zaista i u konačnici pokažu slabiji uradak u zadacima pamćenja, premda objektivno imaju jednake kapacitete kao i oni koji se nisu priklonili pojednostavljenom prikazu starijih osoba.

Moguća prepreka nastavku učenja u srednjoj i starijoj dobi je ranije iskustvo s formalnim obrazovanjem i ispitnim situacijama. Nelagoda zbog vrednovanja naučenoga, kao i osjećaj mogućeg srama zbog neznanja, koji je izraženiji kod odraslih nego kod djece, vjerojatno su razlog zbog kojega stariji polaznici ističu kako ne bi željeli da se na kraju provjerava naučeno. Upravo iz tog razloga većina programa za osobe treće dobi ne uključuje ispitivanje, a polaznici na kraju dobiju samo potvrdu o pohađanju programa.  

Jedan od mogućih razloga zbog kojega starije osobe nisu dovoljno uključene u cjeloživotnu edukaciju može biti povezan s nedovoljnom ponudom edukacija u koje se osobe mogu uključiti ili nedovoljnim informiranjem starijih osoba o postojećim programima.

Grad Rijeka prepoznaje potrebe svojih sugrađana i već nekoliko godina aktivno podržava različiti oblike cjeloživotnog učenja: informatičku edukaciju u organizaciji Centra tehničke kulture, tečajeve  stranih jezika u organizaciji Matice umirovljenika u koje se kao predavači uključuju studentice i studenti Filozofskoga fakulteta te programe Sveučilišta za treću dob.

 

Što je Sveučilište za treću životnu dob

Sveučilišta za treću životnu dob specijalizirane su institucije za obrazovanje starijih osoba prepoznate u društvima u kojima je sve više starijih ljudi. Prvo takvo sveučilište osnovano je još 1973. godine u Toulouseu u Francuskoj, a danas je u svijetu na stotine takvih institucija koje imaju različite načina rada. Iskustvo u provođenju ovog oblika cjeloživotnog učenja u cijelom svijetu u proteklih 40-ak godina potvrđuje doprinos aktivnom starenju kroz poruku kako neovisno o dobi nikada nije kasno za učenje, za ispunjavanje određenih ambicija interesa i želja.  Sveučilišta za treću dob mogu biti samostalne institucije, djelovati u okviru postojećih institucija za edukaciju odraslih ili mogu djelovati u okviru sveučilišta. Neovisno o tipu organizacije, svi potvrđuju kako je pohađanje programa sveučilišta za treću životnu dob višestruko korisno jer djeluje pozitivno na polaznike starije dobi i razvoj njihovih kognitivnih procesa, samopouzdanja i jačanje socijalnih odnosa, kao i na smanjivanje predrasuda kod predavača o mogućnostima učenja u starijoj dobi.

U Hrvatskoj je prvo takvo sveučilište pokrenuto 1992. godine u Zagrebu u okviru Pučkog otvorenog učilišta, dok u Rijeci ovaj oblik edukacije postoji od 2009. godine u organizaciji Sveučilišta u Rijeci.

Tijekom desetogodišnje prakse Sveučilišta za treću dob u Rijeci realizirano je pedesetak programa iz gotovo svih znanstvenih područja koje pokrivaju sastavnice Sveučilišta u Rijeci, a teme se nastoje uskladiti s interesom potencijalnih polaznika. Moguće je upisati programe u trajanju od 10 do 20 školskih sati u proljetnom ili jesenjem ciklusu ili poslušati  jednokratna predavanja na različite teme u trajanju od 2 školska sata.

Do sada se u različite programe Sveučilišta za treću dob u Rijeci uključilo preko tisuću polaznica i polaznika starijih od 55 godina, dominantno više i visoke stručne spreme, pri čemu je dosta onih koji su uključeni u razne programe i više godina. Specifičnost je Sveučilišta za treću dob u Rijeci to da su predavači sveučilišni nastavnici iz različitih znanstvenih područja koji svoja predavanja i način rada prilagođavaju polaznicima. Motivirani polaznici željni učenja djeluju poticajno na predavače što sve rezultira zadovoljstvom i jednih i drugih opravdavajući održivost ovog specifičnog modela edukacije starijih osoba.

Zašto je korisno uključiti se u cjeloživotno učenje i pohađati neki od programa?

Efekti cjeloživotne edukacije vidljivi su u neposrednoj primjeni naučenoga i ovladavanju novih vještina koje omogućuju snalaženje u novim životnim situacijama, kao što su već spomenute informatičke ili umjetničke vještine. Kako navode polaznici Sveučilišta za treću dob, naučeno može biti poticaj za daljnje učenje, a i pomažu u održavanju odnosa s drugima jer nove spoznaje nastoje  podijeliti s ukućanima ili o njima raspravljaju s prijateljima.  

Različite teme i područja iziskuju različite razine aktivne uključenosti polaznika, ali oni sami određuju koliko će se angažirati. Najveća je razina aktivnosti u programima primijenjene umjetnosti za koje i postoji stalan interes. Usmjerenost na kreativni rad koji na kraju rezultira konkretnim ostvarenjima i osjećam ponosa kada se na izložbu radova na kraju ciklusa edukacije pozovu članovi obitelji i prijatelji.

 

I za kraj….

Osim organiziranih oblika učenja, učenje se odvija u različitim situacijama i aktivnostima svaki put kada neko iskustvo rezultira promjenom u uobičajenom načinu funkcioniranja i nije nužno samo rezultat pohađanja organiziranih  predavanja ili ciljanih radionica za razvoj specifičnih vještina. Učite dok idete na jogu, učite novi ples, u šetnji prirodom, idete na izložbu, čitate informacije o zdravoj prehrani i pripremate neko novo jelo. Učite dok se bavite vrtlarstvom, čitate zanimljivi roman ili rješavate križaljku, kao i kada odlazite na druženja u klub umirovljenika i razmjenjujete različita iskustva.

Svi primjeri učenja pomažu aktivnom starenju, a za njihove optimalne efekte bitna je usklađenost i s osobnim mogućnostima, sposobnostima i interesima. Stoga, informirajte se o ponudi različitih aktivnosti za umirovljenike koji se nude u vašem gradu, isprobajte i vidite što vam od svega najbolje odgovara, ali nemojte unaprijed odustajati od učenja J. Kada jednom krenete, možda otkrijete koliko vas to čini zadovoljnijom osobom.

Nadamo se da će vas potaknu i izjave polaznika Sveučilišta za treću dob u Rijeci:

„Otvore se novi vidici, poticaj da se krene na nova predavanja u nove znanstvene avanture.”

„Vratila sam se onome što volim, a i počeli smo se povezivati kao grupa, kao pravi studenti!“

„Ova je radionica bila za mene iznenađenje – nemoguće je postalo moguće. Uspjela sam probiti barijeru: ja to ne mogu i već od drugog susreta uživala sam u svakom trenutku.“

 

Izv. prof. dr.sc Sanja Smojver-Ažić, Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet u Rijeci

Nema komentara. Budi prvi!

Ostavite Vaš komentar!

Napomena: polja označena zvjezdicom (*) su obvezna.


Rispekt
Skip to content